Tužna vijest

Danas, 8.3. 2025. u ranim jutarnjim satima podno Triglava na Tominškovoj poti  stradao je tridesetogodišnjak (T.Č.),  penjački partner našeg člana (I.T.). Na visini od oko 1800 m poskliznuo se i pao duboko u provaliju. Iako su imali svu potrebnu opremu, ipak su zimski uvjeti bili mnogo izazovniji od očekivanog. Njegovim roditeljima, bratu, rođacima  i prijateljima izražavamo iskrenu sućut. (Više informacija naknadno – hvala na razumijevanju.)

https://www.vecernji.hr/vijesti/nova-tragedija-u-sloveniji-na-podrucju-triglava-poginuo-mladi-hrvatski-planinar-1844002

Održana izvještajna Godišnja skupština, 7. 3. 2025.

U petak, 7. ožujka 2025., u Hlapičini u Društvenom domu održana je izvještajna skupština PD Bundek, na kojoj su osim članova Bundeka nazočili i brojni gosti i uzvanici. Prisustvovalo je više od 60-ak članova i gostiju.
Članovi i gosti bili su informirani o prošlogodišnjem radu, financijskom poslovanju, ali i o planovima za tekuću godinu. Ove godine u ožujku kreće i 8. Opća planinarska škola. Podijelile su se iskaznice i značke markacistima. Krunoslav Tarandek primio je nagradu za Najplaninara u 2024. godini, a nagrade su dobili i obilaznici Hrvatske planinarske obilaznice koji su primili priznanja HPS-a za poseban doprinos hrvatskom planinarstvu.
Nakon svečanog dijela druženje smo nastavili u vrlo ugodnoj, opuštenoj i pozitivnoj atmosferi uz organiziranu okrepu kuhara Kristijana i njegove ekipe, te uz prefine kolače naših vrijednih članica dok su naši članovi muške ekipe podijelili svim prisutnim ženama ruže povodom nadolazećeg Dana žena.
Hvala svima na odazivu i podršci!
Veselimo se novim druženjima i zajedničkim avanturama.
Siguran korak i pustolovan duh neka vas vodi u planine i u istraživanju prirodnih ljepota!
Vaši Bundeki (KŠ)

Život je lijep i kad si slijep

JOŠ JEDNO PREDAVANJE, 14. 3. 2025.
Imat ćemo još jedno predavanje u CZK “Rudar” jer nismo mogli odbiti tu priliku. Dolazi nam dugogodišnji planinarski prijatelj iz Istre koji je slijep, a veliki motivator i pozitivac, čovjek čije ime govori sve o njemu: čvrst, izdržljiv… Feručo je mnogo planinario s našim slijepim Stankom, a Zlatko Mihocek vodio ga nekoliko dionica Via Adriatice. Feručo nam ima što predstaviti – planinarenje na tri kontinenta.

Uspon na Denali – u carstvu bjeline, hladnoće i predivnih vidika do kraja svijeta

Franjo Kmet, profesionalni gorski i školovani planinarski vodič u okviru brenda i programa Mountain-fit, voditelj planinarskih škola te jesenskih i zimskih planinarskih tečajeva, organizator brojnih uspona i trekinga po cijelom svijetu,  u CZK „Rudar“ u utorak, 4. ožujka 2025. ispričao nam je svoju jedinstvenu priču o usponu na Denali, najviši vrh Sjeverne Amerike,  visok 6194 m i nalazi se u srcu Aljaske.

Denali je tehnički relativno nezahtjevan najviši vrh jednog kontinenta, ali sam dostup, hladnoća i klimatski uvjeti te problemi oko prijenosa opreme i logistike čine taj vrh vrlo izazovnim i respektabilnim.

Kao team lieder s mnogo iskustva, Franjo je s još osmero penjača (većina je bila i na najvišem vrhu svijeta)  uspio u 15 dana dovesti svoju grupu na snježni vrh Denalija i sigurno ih spustiti do ishodišnog logora otkuda su se avionom prebacili u civilizaciju.

Franjo je o usponu pričao s gledišta organizatora i svima otvorio oči o zahtjevnosti organizacije jedne takve ekspedicije, a prezentaciju je upotpunio edukativnim informacijama o hormonima užitaka, genu koji potiče istraživački duh kod čovjeka. Izuzetno zanimljivi videomaterijal uživio je vizure Aljaske pa se svatko od posjetitelja osjećao dijelom ekipe, dijelom njihovih poteškoća, težine hodanja, radosti u ostvarenom cilju.

Franjo Kmet je izuzetan vodič, ali i osoba koja svoj rad zna podijeliti i predstaviti zainteresiranim planinarima, a u utorak je u CZK bilo jako puno takvih. Želimo mu još puno uspješnih ekspedicija, puno posla u kojem Franjo zna uživati. Mi  ćemo čekati da nam opet dođe i predstavi djela svog uravnoteženog dopaminskog perioda i hormona serotonina, oksitocina i endorfina (sreće, uživanja i blaženstva)… naravno uz puno zdravlja. Sretno, Franjo! (SV)

  

 

Od Nice do Peklenice, predavanje o biciklističkoj avanturi

Kad cesta zove, oni se odazovu; Robert, Saša i Mihael ispričali su nam ovaj petak u punoj dvorani CZK “Rudar” o svojoj novoj biciklističkoj avanturi od Nice do Peklenice.

Predavanje su na samom početku najavili s uvodnom biciklističkom pričom Roberta i supruge Draženke o turi iz Bukurešta preko Rumunjske, Bugarske, Grčke do Izmira na azijskom dijelu Turske. Cijelih 1100 km u 14 dana. Inspirirani prirodnim ljepotama Bugarske, vrlo pozitivnim doticajem s lokalnim stanovništvom, drugim biciklistima koje su susreli na turi, a posebno tradicijom, različitim kulturama i starim običajima probudili su nostalgiju i zahvalnost na trenutku, na sjećanja i život u neka sporija vremena.
Nakon vrlo zanimljive uvodne priče, slijedilo je preko tisuću kilometara osmodnevne avanture biciklima, sada već uigrane i iskusne ekipe. Robert, Saša, Mihael i Miroslav, ovaj put vodili ili točnije vozili su nas kroz galeriju fotografija i kratke video snimke s predivne Azurne obale kroz Francusku, Monako, Italiju, Sloveniju sve do Međimurja.
Nica, Monte Carlo, San Remo…Genova, Verona, Vicenza, Treviso…Ljubljana, samo su neki od gradova koje su prošli do svojeg cilja i veselog dočeka s dragim ljudima u Peklenici.
Kroz svoje zajedničko druženje i doživljaje na turi uživali su u bogatoj gastronomskoj ponudi, izuzetno raznolikoj turi kroz prirodne krajolike i ambijente. Proživljene emocije i anegdote naučile su ih i obogatile novim iskustvima uz jedno pauziranje zbog bolest tijekom ture, ali i osnažile zajednički vedri duh koji ih je uspješno doveo sve zajedno kroz sve izazove na putu do njihovih domova.
Kao i s ostalih tura, i s ovog putovanja nose puno, puno lijepih trenutaka i životnih uspomena sa susretima s biciklistima iz cijelog svijeta, lokalnim ljudima, do vlasnika smještaja…uzduž cijele ture.
Na samom kraju predavanja dečki su nam najavili novi biciklistički plan za ovu godinu – višednevno putovanje od Banje Luke do Crne gore, što znači da smo im već uputili i novu pozivnicu za pustolovinu koja je tek pred njima, a koja će zasigurno biti zanimljiva i za gledanje i slušanje.
Veselimo se idućem susretu s našim dečkima, s međimurskim šarmom i vrlo simpatičnim humorom, da nam ispričaj nove poučne anegdote.
Dečki, sretno i dalje u svim vožnjama, neka vas bicikli nagrade zanimljivim iskustvima i vizurama!(KŠ)

Od Nice do Peklenice – biciklistički doživljaji naših domačih dečki

Znate da im je lakše cijeli dan tjerati bicikl, nego javno predstaviti svoje bicikliranje… Upravo zato su vrlo duhoviti, veseli, posebni!  Bila bi šteta propustiti priliku da iz prve ruke čujemo dogodovštine koje su ih prošle godine snašle na biciklističkoj turi po Azurnoj obali pa sve do Peklenice.  Znate da će biti vrlo zanimljivo i zabavno -njihovi dosadašnji nastupi sami su po sebi pozivnica da im se pridružimo i podržimo ih svojim dolaskom. Vjerujemo da će biciklistička večer biti posebno zadovoljstvo! Vidimo se!

 

Dom je tamo gdje je prošle godine bila Tanja

Prošle je godine Tanja Potrebica, članica HPD „MIV“,  bila na najvišoj planini koja je u cijelosti u Švicarskoj, na koju su Švicarci izuzetno ponosni – na Domu. Smješten je u Valais Alpama, visok 4545 m i zahtjeva izuzetan napor onima koji se na njega žele popeti. U planinarskim krugovima poznat je i po nazivu Katedrala.

Predavanje je započela svojom ljubavi prema planinarenju koju su joj već odmalena usađivali njezini roditelji, a fotografije su sve to zabilježile pa se kao djevojčica od 4 godine popela na Ivanščicu te mnoge okolne vrhove. Ljubav je samo rasla pa danas Tanja ima respektabilan planinarski životopis prošaran hrvatskim, mnogim alpskim vrhovima, ali i najvišim vrhom Afrike.

Priču o Domu započela je pakiranjem ruksaka sa svom mogućom opremom koja je za takav vrh bila potrebna. Sa svoja dva prijatelja krenula je krajem srpnja prošle godine, u najzahvalnije vrijeme za takve vrhove. Put je bio dugačak pa su prvu noć prespavali u Italiji, a već sljedeću dočekali u Domhütte na 2940 mnv, ishodišnoj točki za uspon na vrh. Do doma su trebali proći oko 1600 mnv, a drugi dan prema vrhu još 1500 mnv pa se Dom može smatrati fizički izuzetno zahtjevnim vrhom. Kombinirana tura vodila ih je čas ledenjakom, čas stijenama, a na samom vrhu jedva se našlo prostora za njih troje. Iscrpljeni su  nakon 16 sati hodanja, penjanja i spuštanja, stigli natrag do doma gdje ih je čekao zasluženi odmor, a drugi dan još pet sati spuštanja kružnim putom do Rande, ishodišne točke.

Tanja je svojim podvigom dokazala da je izuzetno izdržljiva i hrabra žena koja i u kriznim trenucima (zbog bolesti i iscrpljenosti) može vladati situacijom i biti ustrajna na putu do cilja. Bravo za Tanju, još ćemo je sigurno imati prilike slušati s nekom novom planinarskom pričom. (SV)