Učka – 11.02.2018

Još se nisu slegli osjećaji, jer postoje oni dani kad se baš sve slegne i posloži na svoje mjesto i sve ispadne najsavršenije što je moglo biti. Nakon tjedan dana živciranja i strepnje oko vremena, snijega, vjetra, uvjeta na cesti, došao je i taj dan da krenemo na Učku. Plan je bio napraviti kružnu turu PD Poklon – Vojak – Mala Učka – Babino sklonište – PD Poklon. No zbog vremenskih uvjeta nisam baš bio siguran hoćemo li to i ostvariti. Na kraju je sve ispalo bolje od planova. Kod PD Poklon dočekali su nas naši dragi prijatelj iz PD Elektroistra Pula i počastili nas dobrodošlicom kakva se samo može poželjeti uz aperitive raznih vrsta, boja i oblika… Veliko hvala i pročelniku stanice vodiča Istra – Saši Kardinaru koji nas je vodio cijelim putem. Na vrhu Vojak naši domaćini su pripremili topli čaj i kavu a susreli smo se i sa prijateljima iz HPD MiV Varaždin koji su baš u to vrijeme stizali na vrh. Nakon zajedničke fotografije ispod kule na Vojaku spustili smo se na sedlo, malo odmorili i tu su se naši putevi razdvajali. Jedna grupa vratila se okolnim putem na PD Poklon a druga grupa nastavila je put prema Maloj Učki, pa prema Babinom skloništu i natrag na PD Pokon. Ukupno smo prošli 15 km hodanja i 800 metara uspona, većinom po svježem neugaženom snijegu ali bilo je jednostavno savršeno, uživali smo u svakom koraku… Čak nije bilo ni vjetra previše na vrhu, temperatura je bila idealna pa smo neki hodali i u kratkim rukavima… Na Poklonu je uslijedio tužan rastanak sa našim prijateljima iz Pule uz obećanje da se vidimo prvom prilikom na nekom novom druženju…

Dubravko Balent – Costa

Kliknite na fotografiju da bi pogledali foto album sa Učke.

Bogat Martinjski planinarski vikend u Međimurju

  1. Martinjski pohod na Štrigovskoj kružnoj stazi

U Međimurju je u subotu, 11.11.2017. godine,  održan 5. tradicionalni Martinski pohod u organizaciji PD Bundek iz Murskog Središća, a u suradnji s pobratimljenim  planinarskim društvima-  PD “Elektroistra” iz Pule i Planinskog društva Lendava iz susjedne Slovenije, a pridružili su nam se i planinari, izletnici i putnici namjernici iz drugih krajeva i društava.

Pohod je okupio više od stotinjak planinara koji su imali prilike uživati u prelijepom danu u štrigovskom kraju. Najprije nas je predsjednik Turističke zajednice Štrigova Josip Mikec upoznao sa znamenitostima tog vinorodnog  kraja,  a nakon toga smo iskoristili rijetku priliku uživati u Rangerovim freskama u crkvi sv. Jeronima koja se već godinama restaurira.

Predivno jutro usmjerilo nas je na Štrigovsku kružnu stazu koja vodi kroz najljepše krajolike Gornjeg Međimurja pa se tako velika družba preko Banfija i Kaleca ubrzo našla na  Mađerkinom bregu s kojeg pogled puca na slovenske, mađarske, austrijske, zagorske i međimurske krajeve zagrljene lancima obližnjih brežuljaka i udaljenih, već zasniježenih alpskih vrhunaca.  Preko Robadja podno Sv. Urbana, stigli smo do jedne jesenski išarane šume u kojoj su domaćini sakrili „martinjsku gusku“, a gosti je trebali potražiti i njome se počastiti. Kod  obitelji Bartolić bila je pripremljena bogata stajanka s međimurskim tradicionalnim kolačima,  s kruhom namazanim slaninama, namazom od čvaraka i sira, lukom te vinom i moštom. Preko Sv. Urbana nastavili smo prema Štrigovčaku, najvišoj točki koju smo odabrali za zajedničko fotografiranje.  Štrigovska kružna staza započinje i završava u Štrigovi, primjerena je  za sve uzraste, oko  11 kilometara dužine sa 400 metara visinske razlike i mi smo je bez problema savladali sa stajankama za  3 sata.

U Vatrogasnom domu u Vučetincu Bundekovi kuhari Pali i Laci (mađarskog podrijetla) skuhali su vrhunski mađarski gulaš, a organizirano je i tradicionalno martinjsko krštenje u Costinoj režiji. Druženje uz ples potrajalo je do večernjih sati kada su naši gosti krenuli na zasluženi počinak i pripremu za sljedeći dan-  pohod na Ravnu goru.

Ravna gora, 12.11.2017.

U nedjelju su  vodiči i članovi PD Bundek vodili članove pulskog pl. društva na Ravnu goru, preko Lapornjaka gore sa  spuštanjem  prema Trakošćanu. Četrdesetak je planinara uživalo u jesenskim ljepotama Ravne gore i vrhunskim pogledima na okolne planine i dvorac Trakošćan.  U silasku smo sreli i skupinu planinarskih prijatelja iz Rijeke koji su bili na putu prema vrhu Ravne gore. Ostalo je i malo vremena za brzinsko razgledavanje Trakošćana i jezera, a zatim je uslijedio ručak u restoranu Kaznionice Lepoglava.

Ispunjeni predivnim dogodovštinama, Costinim vicevima i smicalicama te ugodnim druženjima u prekrasnoj jesenskoj prirodi-prepuni lijepih dojmova i pozitivnih vibracija dogovorili smo se da ćemo barem jednom u godini organizirati zajedničko planinarenje.

Bundeki na Golom otoku – 15.10.2017.

Drugi dan našeg planinarskog pohoda na Jadran (15.10.2017.) proveli smo vožnjom katamaranom oko otoka Sv. Grgur na kojem je bila kaznionica za žene i posjetom Golom otoku na koje je bila kaznionica za muškarce. Predivan dan iskoristili smo za obilazak objekata nekadašnje kaznioce na Golom otoku i za planinarski obilazak Golog otoka sa usponom na najviši vrh Glavina (227 m nadmorske visine) i na kraju su se neki i okupali. Goli otok je definitivno zaslužio svoje ime jer je otok gotovo potpuno goli, bez zemlje, trave šume… Samo kamenje, nisko suho raslinje i rijetko drveće koje je tamo doneseno i posađeno zajedno sa zemljom ali koje sad polako izumire… Kamenje je izuzetno oštro i izbjelilo je od utjecaja bure i soli. Na vrhu je veliki bunker u koji se sad sklanjuju ovce za lošeg vremena. Otok je djelić povijesti i ako ste u blizini, svakako se isplati posjetiti. Hodali smo 7 kilometara i napravili uspon od 250 m uglavnom direkt na vrh… Nakon vožnje katamaranom natrag na Rag ukrcali smo se na trajekat i krenuli put Međimurja…

Bundeki na Rabu – 14.10.2017.

Ovog vikenda (14. i 15. 10. 2017.) odlučili smo otići malo južnije i posjetiti Otok sreće, poznatiji još kao otok Rab. Vesela ekipa krenula je iz Murskog Središća ranim jutrom u 3.30 i nakon ugodne (čitaj: prespavane) vožnje odjednom smo već bili na trajektu u uživali u toplim zrakama sunca i mirisima mora… Nakon smještaja stvari u ugodnom ambijentu pansiona Pio, krenuli smo na start našeg pohoda. Ruta planinarenja bila je: Mundanije – Kamenjak – Lopar. Premužićeva staza na Rabu je prekrasna, kao i ambijent, a o pogledima da ne govorimo. Najljepši pogled je sa vidikovca gdje smo napravili kratku pauzu i nastavili do vrha Kamenjak. Nakon zajedničke fotke, putevi se naši razilaze… Jedan dio ekipe vraća se cestom prema Rabu a polovica ekipe kreće na poduži (kameniti) put prema Loparu. Usput stajemo u hladu velike masline i Zlatko kuha kavu. Krećemo dalje stazom koja je sve dalje sve slabije markirana ali vidici su nevjerojatni… Nakon odvojka za Markiće markacije potpuno nestaju, tu i tamo pokoja potpuno izblijedila, uglavnom, nema ni puta ni markacija, mala kritika onima koji održavaju staze po Rabu… Otišli smo u izvidnicu i razvili se u strijelce, pa smo nakon nekog vremena došli natrag na drugi dio Premužićeve staze i geoparka odakle smo sigurno stigli do Lopara… Povratak u pansion, kupanje na plaži u Rabu… I malo statistika za kraj… Hodali smo s pauzama 6 i pol sati, prešli smo 17 kilometara i napravili 600 metara uspona i spuštanja… Hvala svima na društvu bilo je predivno…