Postoji li recept za savršen vikend?
Naravno! Potreban vam je jedan autobus (s vozačem), puno mladih planinara “Ftičeka” iz OŠ Belica, nekoliko teta učiteljica, nekoliko vodiča PD “Bundek” Mursko Središće, nekoliko roditelja i prijatelja, jedan predivan planinarski dom u Jablancu sa super ljubaznom tetom domarkom Jadrankom Čoklicom i čarobna priroda Velebita, Jablanca i uvale Zavratnica.
Rezultat? Dva dana prepuna smijeha, učenja, zabave, druženja, kupanja, ali i hodanja, obaveza, tolerancije… Kako bi rekla kolegica vodič Sonja Vršić:“ Prava škola za život! Djeca su u dva dana naučila više o životu, prirodi, druženju, suradnji, nego u učionicama u dva mjeseca…
No, ukratko, na sam petak 13. krenula je skupina mladih planinara “Ftičeka” iz OŠ Belica autobusom do Zavižana. Tu smo lijepo provjerili opremu, zategnuli obuću, prekontrolirali vodu, ponovili pravila sigurnog kretanja i ponašanja u prirodi i planinama te krenuli pod vodstvom vodiča PD „Bundek“ (Sonja Vršić, Zoran Marcijuš, Dubravko Balent – Costa i Nevenke Ribarić kao pomogačice) na Premužićevu stazu, dionicu od Zavižana do PK Alan. Vrijeme je bilo savršeno, ni pretoplo, ni prehladno, malo vjetra da nam ne bude vruće i dan kao stvoren za hodanje. Uživali smo u pogledima na predivnu prirodu svugdje oko nas i tako cijelim putem do Alana. Premužićeva staza s razlogom slovi kao jedna od najljepših planinarskih staza u Hrvatskoj. Bilo je tu i smijeha i veselja i žuljeva i jadikovki koliko još treba hodati… Ali nakon dolaska na Alan sve muke se zaboravljaju istog trena i ostaje samo uživanje i smijeh. Na Alanu nas čeka autobus i vodi do Planinarskog doma Miroslav Hirtz u Jablancu gdje nas dočekuju naši domaćini i smještaju po sobama. Čim smo smjestili stvari, djeca su odmah pod vodstvom starijih odjurili na kupanje, a neke učiteljice su se aktivirale u pripremi večere. Nakon večere i druženja na terasi trebalo se odmoriti i naspavati za sutrašnji dan pun uzbuđenja. Nakon doručka odlazimo do Zavratnice, jedne od najljepših uvala u Hrvatskoj. Obilazimo cijelu uvalu, odrađujemo sat biologije i krećemo natrag u dom. Kupanje, sladoled, veselje, dok grupa učiteljica i njihovih pomagača (malih planinara) priprema ručak. Nakon ručka tužni zbog odlaska, ali prepuni dobrih vibracija i lijepih sjećanja, opraštamo se od naših ljubaznih domaćina, domara planinarskog doma i krećemo na put kući. Dojmovi se još nisu slegli, ali svi se slažemo samo u jednom, ovakve stvari treba ponavljati što češće kako bi nam svima bilo ljepše i sadržajnije u životu. Kod djece se razvija osjećaj zajedništva, ljubav prema prirodi, ljubav prema druženju, uče se obavezama, a sve to kroz igru i zabavu. Do nekog sljedećeg druženja, hvala svima na predivnom vikendu… (DCB)