Bundeki nagradili svoje suradnike – uspješne sudionike natječaja „Pogled s vrha“

Povodom obilježavanja velike obljetnice – 150 godina planinarstva u Hrvatskoj – Hrvatski planinarski savez organizirao je niz aktivnosti, a na literarno-likovni natječaj „Pogled s vrha“ uključili su se i najmlađi članovi.

Natječaj je bio  otvoren od  1. listopada te je trajao do 31. prosinca 2024. godine. Ukupno je pristiglo 232 likovna i 22 literarna rada iz vrtića i osnovnih škola diljem Hrvatske. Među pristiglim radovima odabrano je 32 najuspješnijih likovnih i 10 literarnih radova, koji su se posebno istaknuli u kreativnosti i ljepoti izraza. Među najuspješnijima su i likovni radovi naših vrtićanaca i osnovnoškolaca pa smo ih nagradili prigodnim poklonima. Bravo za Petra Šafarića i Svena Belšija iz DV Selnički zvončići, bravo za Nikol Županec i Tiana Kovača iz DV Maslačak, PO Peklenica; a čestitke i za učenicu Milu Horvat iz OŠ M. Središće

Zahvaljujemo i njihovim motivatoricama, odgajateljicama iz vrtića Krunoslavi Sklepić, Emanueli Hrašćan, Ines Božić i Martini Kozar te učiteljici Biserki Hren.

Sonja Vršić, predsjednica PD „Bundek“, nagrađenim je vrtićancima i osnovnoškolcima kao i njihovim mentoricama,  s kojima Društvo surađuje, uručila prigodne poklone za uspješno sudjelovanje u natječaju. Ujedno se zahvalila i svim drugim sudionicima natječaja.

PD Bundek, SV

 

Više o samom natječaju možete pročitati na sljedećoj poveznici gdje možete vidjeti i njihove radove: https://www.hps.hr/vijesti/25162/izlozba-djecjih-radova-pogled-s-vrha-planinarska-cestitka-iz-djecje-perspektive/

 

 

Bundeki kod “gorskog liječnika” i svojih zemljaka u austrijskom Tirolu

Predivna tri dana od 30. 5. do 1. 6. Bundeki su proveli u alpskim predjelima predivnog Tirola.

Zahvaljujući pomoći Središćanaca; Danijela Korbelja i Nikole Horvata, koji su se otisnuli i taj kraj „trbuhom za kruhom“, realizirali smo taj planinarski vikend i  osjećali se kao doma.

Najprije smo razgledali Ellmau i Going,  turistička mjesta podno predivnog planinskog lanca Keiser Gebirge. Mjesta su turistički jako posjećena upravo zbog lokacija na kojima se snimala poznata serija „Gorski liječnik“. Dr. Grubera tamo nije bilo, ali smo razgledali njegovu ordinaciju i poznatu gostionicu koju smo prepoznali iz serije. Iako smo krenuli po kišnom i sivom vremenu, u Tirol smo donijeli predivno sunčano vrijeme,  nakon dužeg hladnog, vjetrovitog i kišnog vremena.

Prenoćili smo u jednom malom alpskom mjestu, St. Jacob in Haus gdje hrvatska obitelj Ćosić ima svoj mali hotel u kojem smo odsjeli te usred Tirola bili sa svojima i mogli pričati svojim jezikom.

Sljedeći smo dan krenuli žičarom iz mjesta St. Johann in Tirol na visinu od 1600 mnv, pa jednom kružnom stazom planinarili do najvišeg vrha Kitzbuhel Alpi – do Kitzbuhel Horna koji je 4 m niži od 2 tisuće metara. Vrijeme, vidici, odlično društvo i sama organizacija učinili su taj planinarski izlet neponovljivim. Na kraju smo ga začinili obilaskom poznatog skijaškog mjesta Kitzbuhel.

Posljednji smo dan, prije samog odlaska, u planu imali planinarenje na obližnju planinu Buchensteinwand na kojem se na visini od 1456 mnv  nalazi najveći križ na planini Jakobskreutz, visok skoro 30 metara. Fantastični vidici na okolne austrijske i njemačke vrhove, na predivne zelene doline i pokoje jezero bili su nam nagrada za oko  4 sata hodanja. Nakon nedjeljnog ručka i oproštaja s našim domaćinama krenuli smo prema svom Međimurju ispunjeni toplinom i nezaboravnim doživljajima.

Hvala još jednom obitelji Ćosić, ali i našim dragim Središćancima kojima su donijeli dašak Međimurja u  njihovu radnu svakodnevicu. Vjerujemo da će biti još takvih susreta!!!

(SV)

Osnovnoškolci iz Belice primili diplome za završenu Dječju planinarsku školu

U ponedjeljak 2. 6. 2025. osnovnoškolci iz Belice primili su diplome HPS-a za uspješno završenu Dječju planinarsku školu. Prije same podjele organizirali smo im kraći pohod na Bundek, pa nastavili šetnjom do Fuska i skele gdje ih je dočekao kuhar Pali s roštiljskim delicijama i hladnom cedevitom. Provozili su se nekoliko puta skelom i na kraju svečano primili svoje diplome HPS-a s Bundekovim poklonom – pojasnom torbicom. Nakon igre nastavili smo put šetnicom uz Muru, pozvonili si za “sretno” i oprostili se za ovu školsku godinu. Vjerujemo da će i za iduću godinu planirati lijepe planinarske izlete, a mi ćemo se rado odazvati i pomoći im u organizaciji i vođenju. Hvala učiteljici Ivani na dugogodišnjoj suradnji i brzi za mlade planinare, a hvala i svim vodičima i logistici koji su pripomogli u organizaciji Dječje planinarske škole.

Redovni sastanak Društva, 3. 6. 2025.

Redovni sastanak Izvršnog odbora i članova Društva održat će se u utora 3. 6. 2025. s početkom u 19.30 sati.

Dnevni red:

  1. Realizirane i nadolazeće aktivnosti
  2. Izvješće o Dječjoj planinarskoj školi i Općoj planinarskoj školi
  3. Skupština HPS-a
  4. Planirane markacističke aktivnosti
  5. Ostala pitanja

Dejan Gojnik – novi vodič A standarda

Od 25.5. 2025. imamo još jednog vodiča A standarda više – Dejana Gojnika, našeg dosadašnjeg odličnog “poluvodiča”, a sada vodiča koji se već istaknuo u pomaganju i vođenju brojnih izleta. Želimo mu da i dalje nastavi istim entuzijazmom, iskustvom i predivnim ljudskim vrlinama koje ga krase! Bravo, Dejane!

Prvomajsko planinarenje po otoku Visu, 2025.

Otok Vis sa svojom netaknutom prirodom i kristalno čistim morem pružio je savršenu kulisu za naš planinarski pothvat. S više od stotinu srca punih entuzijazma, krenuli smo u osvajanje njegovih staza, željni novih pogleda i zajedničkih trenutaka.
Ishodište naših ruta bio je Hotel Biševo. Prvi smo dan (1.5. 2025.) popodne krenuli iz pitoreskne Komiže do crkve sv. Blaža, nastavili do Dragodida pa se spustili preko nekadašnje kasarne i blizini skrivenih uvala natrag do hotela. Svaki je korak bio ispunjen predivnim vidicima, miomirisima trava i mora te ljepotom viške prirode u punom cvatu.
Drugi smo dan krenuli na cjelodnevni izlet na Biševo. Naš brodar Pjerino ostavio je na nama dojmljiv trag, fantastičnim vodstvom i zabavom, odličnom klopom i prikazom otoka s morske strane. Oduševili smo se!
Treći dan započeli smo hodati od hotela do crkvice svetoga Duha, najvišeg vrha otoka (do Huma se ne može zbog vojnih objekata). Po relativno vrućem vremenu stigli smo na vrh da bismo se kasnije spustili do Titove špilje i autobusom nastavili do parkirališta za Stinivu, najfotogeničniju plažu na otoku. Zajednički ručak (tko što ima u ruksaku) bio je prava gozba, za oči i nepce. Nekima ni mnogobrojne meduze ni još uvijek hladno more nisu bile prepreka da se okupaju u moru i uživaju u ljetnim aktivnostima.
Posljednji dan, nedjelja 4. 5. 2025., prošli smo od križa ponad Visa do Planinarskog doma sv. Andrija pa se nakon nekog vremena spuštali u samu luku grada Visa.
Bilo je za svakog ponešto, mnogo toga smo prošli (sve isplanirano), doživjeli nezaboravna druženja i ljepote.
Ovaj uspjeh ne bi bio moguć bez nevjerojatne sinergije svih sudionika- njihove motivacije, dobrog raspoloženja, spremnosti na timski rad (dišemo kao jedan), stvaranju atmosfere koja će nam svima ostati u sjećanju. Bili smo srce avanture!
Osim neumornih vodiča, stručnjaka u vođenju ovako velike grupe, posebnu zahvalu zaslužuju i naši poluvodiči, Dejan, Karolina i Janja.
Ovo planinarenje nije bio samo fizički izazov, već i prilika za jačanje veza, stvaranje novih prijateljstava.
Bez obzira što smo na povratku u prometu imali ogromnu gužvu i putovali iz Splita više od devet sati, ništa nam nije moglo umanjiti posebnosti otoka Visa koje smo udisali punim plućima.

Užitak je bio gledati vaša zadovoljna lica. Povezati sve to u jedan doživljaj nezaboravne priče koju bismo često htjeli ponoviti – to je misija vodiča! Vjerujemo da smo u tome uspjeli.
Čestitke svima na još jednom uspješnom prvomajskom izletu.
(SV)

S “Ftičekima” iz OŠ Belica na Učki, na Vojaku – 26. 4. 2025.

Mršava i nestabilna prognoza nije poremetila naše planove pa smo kišu ostavili doma i na putu, a mi uživali u danu savršenom za planinarenje. Bravo za sve koji su svojim optimizmom i pozitivnom rastjerali oblake, kišu i maglu, a naš izlet učinili neponovljivim. Bravo za djecu jer to je njihov posljednji izlet u okviru Dječje planinarske škole, bravo za učiteljicu- voditeljicu Ivanu, za sve učiteljice, roditelje i vodiče koji su ovu pl. školu doveli do kraja! Od jeseni idemo dalje…Sretno svima na budućim planinarskim stazama! (SV)

Riegersburg i Bad Blumau, 27. 4. 2025.

Impozantan dvorac često nam je plijenio pozornost na putu prema Beču, a ovaj smo put uzeli vremena da ga i posjetimo. Stotinjak je planinara pod vodstvom Ede Lukmana krenulo u austrijsku Štajersku. Jedna skupina prohodala je  8 km dugačak Genussenweg i popela se do vrha Riegersburga, dok je „jača“ skupina pod vodstvom Sunčice i Renata odmah jurišala na kamene litice podno zidina i nakon kratke obuke i vježbe prošla feratu do samog vrha.

Nakon obilaska dvorca i duže stanke u otvorenom restoranu dvorca do kojeg su ferataši došli po sajlama, uslijedilo je zajedničko fotografiranje i nastavak puta do Bad Blumaua, točnije do Terma Rogner, unikatnim  zdanjima neobičnih oblika koje potpisuje poznati umjetnik F. Hundertwasser. Uživajući u skladu prirode i proljeća, pejzaža i dalekih vidika,  šećući i obilazeći fantastična zdanja koja nam i nisu tako daleko, povezavši i penjačke izazove, ovaj vrlo raznolik i osebujan izlet mnogima će ostati u trajnom sjećanju.

Budući da je u tom sastavu bila većina školaraca OPŠ, mnogima je to bio prvi susret s feratom pa im čestitamo na uspjehu. Damiru K. čestitke što je upravo na toj ferati isprobao i prošao najteži detalj  ferate –  F težinu. Bravo i za one koji su prvi put bili s nama, nadamo se da ne i posljednji put!

Vodiči izleta (Edo, Sonja, Sunčica, Renato i pomagači Karolina i Dejan) vjeruju da su većini ispunili njihova očekivanja i vesele se nekim novim druženjima na planinarskim izletima.

SV

Velika planina,13. 4. 2025. – obiteljski izlet za pamćenje

Izlet za pamćenje – 54 planinara, kiša, vjetar i šafrani! 🌧️⛰️🌸Ovog vikenda nas se okupilo 54 planinara – starih, mladih, iskusnih i onih s prvim gojzericama! 😊
Do početka staze smo se dovezli njihaljkom, a onda krenuli prema vrhu. Vrijeme nam je brzo pokazalo zube – kiša i vjetar nisu imali milosti, ali nismo odustali.
Kroz Veliku planinu smo hodali u inat vremenu, upijali svjež zrak i prizore koje ne viđaš svaki dan. Pastirsko selo nas je vratilo u neka stara vremena, a livade prepune ljubičastih šafrana bile su prava nagrada za trud.
Na kraju smo se sklonili u Zeleni Rob, ugrijali, presvukli i podijelili dojmove. Najmlađi planinari su bili prava inspiracija – bez kukanja, s osmijehom do kraja!
Još jedan nezaboravan izlet s ekipom – jedva čekamo sljedeći! 🥾💚