Bundekovi obiteljski izleti vrlo popularni među svim generacijama

Obiteljski izlet u špilju Lokvarku i kanjon Kamačnik

nedjelja, 28. 4. 2024.

Predivnu nedjelju Bundeki su iskoristili za još jedan obiteljski izlet u koji su se uključili članovi svih dobnih skupina, od dvije godine do onih koji su pozamašno iskoraknuli u osmo desetljeće.  Najprije su obišli špilju Lokvarku, geomorfološki spomenik čiji se ulaz nalazi na padini šumovitog brijega Kamenitog vrha, kraj mjesta Lokve. Špilju su obišli za 45 minuta uz pratnju vodiča, spustili se 77 metara do četvrte razine do kud je turistički uređena. Impresionirala ih je svojom dubinom (najdublja turistički uređena špilja u Hrvatskoj) i zanimljivim špiljskim ornamentima od kojih ih se najviše dojmio „mamut“ u trećoj galeriji.  Nakon obilaska krenuli su prema Vrbovskom i kanjonu Kamačniku, zaštićenom značajnom krajobrazu. Hodanje su započeli kod istoimenog izletišta, vrlo fotogeničnog mjesta koje se uklopilo u zelene slapove i mjesta gdje se rječica Kamačnik ulijeva u Dobru. Do samog izvora i natrag, ukupno 7 km, bilo im je potrebno oko 2.5 sata hodanja, čas hodanja po šumskom puta, čas po drvenim mostićima i galerijama koje kanjonu daju posebnu čar. Uz lagani hod, puno pauza za slikanje i odmor, uživalo se u ljepoti svih nijansa zelene bistre vode koja reflektira drveće i cijeli kanjon. Izvor Kamačnik nalazi se u maloj zelenoj oazi, zapravo se ne vidi, ali je tirkizno jezerce koje upija poglede zbog svoje dubine (istraženo je 118 m ) i ubraja se među najdublje izvore u Hrvatskoj. U opuštajućoj atmosferi, sretni i zadovoljni, i veliki i maleni, i stari i mladi, vratili su se u svoje Međimurje noseći  sa sobom zelenu ljepotu Kamačnika i hladnu dubinu Lokvarke. (SV)

 

 

Aktivni petak, 26.4. u društvu s najmlađima

Vodiči su i petak 26. 4. bili vrlo aktivni. Ana Bajsić Mavrin je zajedno s Alenkom Novak iz CK Čakovec pomogla u radionici prve pomoći kod naših Malih planinara u 2. OŠ Čakovec čija je voditeljica Dunja Mikulaj. Oni se spremaju za svoj prvi izlet na Kalnik u petak 3. svibnja.

Petak popodne odlučili su mališani DV Maslačak, točnije Suncokreti i Ježići u društvu svojih teta (Ines, Martine i Kristine) i roditelja, a pod vodstovom naših vodiča Josipa, Ivanke i Sonje,  provesti na kratkom izletu do Vinariuma u Lendavskim goricama.  I jedni i drugi uživali su u veselom druženju, novim iskustvima, a ponešto su i naučili.

Bravo za mališane, njihove roditelje;  bravo za vodiče, ali i učiteljicu Dunju i vrtićke tete Ines, Martinu i Kristinu!

     

Mali Suncokreti pripremali se za prvi planinarski izlet

Mališani DV Maslačak, skupina Suncokreti iz Peklenice, zajedno sa svojim tetama Martinom i Ines, u četvrtak 18.4. družila se s planinarkom Sonjom iz PD Bundek koja im je predstavila planinarsku opremu i pojasnila sve ono što će ih čekati na njihovom prvom zajedničkom poludnevnom izletu.
Radoznali mališani bili su vrlo aktivni, pitali su, uključivali se u razgovor, isprobavali pojedine dijelove opreme pa im je tako zajedničko druženje preletjelo u trenu. Finalizirali su improvizacijom odlaska u planine i velikim pljeskom za sve, priznajući da željno iščekuju svoj prvi planinarski izlet! (SV)

Bundeki na Kleku sudjelovali na proslavi 150 godina organiziranog planinarstva u Hrvatskoj

U subotu 13. travnja organizirano je središnja akcija HPS-a – uspon na Klek kako bi se prisjetili povijesnog susreta iz 1874. godine u Ogulinu kada su Johannes Frishauf, Budi Budisavljević i Vladimir Mažuranić prigodom uspona na Klek predložili da se osnuje planinarska organizacija. Nedugo potom u Zagrebu je osnovano Hrvatsko planinsko družtvo (HPD), čime su Hrvati postali deveti narod svijeta i prvi u ovom dijelu Europe sa svojom planinarskom organizacijom.

Na usponu na Klek sudjelovalo je 2000 planinara, a s njima se do planinarskog doma popeo i pokrovitelj obilježavanja 150. obljetnice organiziranog planinarstva u Hrvatskoj predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović. Nakon pozdravnih riječi HGSS je u blizini planinarskog doma prikazao atraktivnu pokaznu vježbu uz sudjelovanje helikoptera HV.

Ponosni na tradiciju planinarstva i PD Bundek je organizirao izlet u Ogulin s usponom na Klek, a sudjelovalo je 50-ak članova.  Dan je bio fantastičan, moglo se uživati u druženju, predivnoj ozelenjeloj prirodi i brojnim susretima s planinarima iz cijele Hrvatske i šire. Bundeki su nakon uspješnog uspona do vrha (iako je bila velika gužva) i silaska do mjesta Bjelsko (gdje ih je dočekala prava veselica, ples, besplatan gulaš) u  Ogulinu razgledali Alpinističku zbirku Zavičajnog muzeja.

Blago izmoreni, okupani suncem, ispunjeni brojnim susretima, zagrljajima, pozdravima- krenuli su prema Međimurju razmišljajući što će im donijeti neki novi planinarski izlet.

 

 

Mali planinari učili o prvoj pomoći

U sklopu Bundekove Male planinarske škole budući planinari 2. OŠ Čakovec imali su priliku u petak, 12. 4. 2024. sudjelovati u Radionici prve pomoći u kojoj su mogli čuti važne informacije o životnim ugrozama i pomoći, a nešto i isprobati (iako praktični dio još slijedi). Puno su znali, aktivno sudjelovali, motivirani i zainteresirani. Bravo za male planinare i učiteljicu Dunju Mikulaj. Hvala Alenki Novak iz GD Crvenog križa na svesrdnoj pomoći!

 

Ivan Vitez o hrvatskoj ekpediciji u Patagoniji – 3. 4. 2024.

Ivan Vitez završio Bundekov ciklus putopisno-planinarskih predavanja hrvatskom alpinističkom ekspedicijom „Patagonija 2024“

Povodom 150 godina organiziranog planinarstva u Hrvatskoj, HPS priprema niz aktivnosti koje ističu bogatu tradiciju i postignuća u hrvatskom planinarstvu, a jedna od najuzbudljivijih inicijativa je već ostvarena – alpinistička ekspedicija HPS-a u Južnu Ameriku, pod nazivom “Patagonija 2024”.

Ekspediciju je činilo sedam iskusnih penjača – Igor Čorko i Ivan Vitez iz Varaždina, Marko Buljan i Elvin Sindičić iz Rijeke, Marko Kalčić iz Pule te Siniša Škalec i Boris Čujić iz Zagreba. Ovi vrhunski penjači, čije se karijere obilježavaju najtežim usponima diljem svih kontinenata, predstavljali su Hrvatsku u jednom od najizazovnijih planinarskih područja – argentinskoj Patagoniji., području poznatom  po svojim jedinstvenim granitnim stijenama, ledenjacima, vulkanima i ledenjačkim jezerima.. Glavno ishodište za penjanje bilo im je mjesto El Chalten u Nacionalnom parku Los Glaciares. Plan je bio da se penju što je više moguće i da pokušaju popeti neke od stijena koje se nalaze u blizini El Chalténa,  oko poznatih vrhova Fitz Roy i Cerro Torre koji privlače penjače iz cijelog svijeta.

Cijelu tu ekspediciju publici u CZK „Rudar“ u srijedu 3. travnja 2024.  predstavio je Ivan Vitez koji se penjanjem bavi posljednjih 16-17 godina, a u planine je s roditeljima odlazio još kao dječak. Penjačko iskustvo stjecao je posvuda, počevši od lokalnih penjališta, Paklenice, slovenskih Alpa, talijanskih Dolomita, preko Francuske sve do Norveške, Turske, Sjeverne Amerike i Kanade, a središćanska publika imala ga je prilike čuti i prošle godine kada im je predstavio alpinistička iskustva na stijenama Kanade.

Vitez je predstavio sve blagodati Patagonije za penjače, ali i progovorio o svim problemima koji su ih ometali da ostvare zacrtane ciljeve. Osim strašnih vjetrova, kiše i hladnoće, imali su i vrlo teške ruksake i kratko vrijeme stabilnih vremenskih uvjeta, duge i vrlo zahtjevne dostupe do penjačkih smjerova. U takvim (ne) prilikama uspjeli su ispenjati El Mocho i Aguja de la Medialuna (do 50 metara pred vrhom). Budući da im je ostao još samo jedan dan dobrog vremena, odlučili su se za vrh Aguja de l’S u masivu Fitzroy, vrh s najkraćim pristupom, jedan od rijetkih koji su izvedivi u jednom danu iz grada i natrag . Najkraći pristup je značio šest sati brzog hoda i 2000 metara visinske razlike, što bi bilo gdje u Alpama bio jedan od najduljih! Krenuli su s kišom, pri pristupu vidjeli novi snijeg na smjeru, ali ipak krenuli. Smjer nije tako težak, 450 metara maksimalne težine 6a, ali su ga zatekli u zahtjevnih uvjetima pa su usput trebali čistiti snijeg s hvatišta, pukotine su bile pune snijega ili su im se u rukave slijevali potočići vode. Ali konačno je bilo toplo i sunčano, a našla se i neka dužina koja je bila suha te su bile pravi gušt za penjanje -scene iz snova. Nakon gotovo četiri tjedna borbe s uvjetima stajali su sva četvorica (Ivan, Siniša, Marko, Marko)  na patagonijskom vrhu usred masiva Fitzroy, ali ne istovremeno, nego jedan po jedan, jer je vrh suviše uzak i šiljast da bi mogao primiti više od jedne osobe. Taj su dan neprekidno bili 22 sata na terenu.

U četiri tjedna uspjeli su ispenjati najviše što je u tim zahtjevnim uvjetima bilo moguće, vidjeli su prelijepe planine i doživjeli prvorazredne pustolovine.

Nakon niza fotografija koje je popratio fantastičnom pričom, Vitez je prezentirao i 10-minutni film kao sintezu najvažnijih patagonijskih trenutaka. Dvoranom se prelomio gromoglasni pljesak kao nagrada i čestitka za njihovu ustrajnost i uspjehe, ali i zahvala što svoju alpinističku priču uspješno dijele s drugima. Hvala, Ivane, vjerujemo da ćemo se s tvojim penjačkim pustolovinama družiti još jako, jako dugo. Nek´ ti vrijeme bude saveznik, sretno dalje!!! (SV)

Članovima Udruge slijepih predstavili inkluzivno planinarenje

U četvrtak 28.3. članovi našeg društva (Sonja, Zlatko i Stanko) zainteresiranim su članovima Udruge slijepih u Čakovcu predstavili svoj planinarski rad, s osobitim naglaskom na uključivanju slijepih i slabovidnih osoba. Nakon što su predstavili društvo, razgovarali su o njihovim outdoor aktivnostima, njihovim planinarskim iskustvima.
Sonja je predstavila dobrobiti planinarenja, planinu kao učitelja; govorila o različitim planinarskim pobudama: potrebi za kretanjem, za upoznavanjem prirode i obilježja prostora, potrebi za druženjem, upoznavanjem ljudi i kultura, potrebi za srećom i uživanjem u kojem se tjelesno i duhovno nadopunjuje. Dala im je nekoliko važnih savjeta za početnike i objasnila važna načela planinarske etike.
Zlatko je ukratko predstavio najnužniju planinarsku opremu za početnike, govorio o svom planinarenju Via Adriaticom i o vođenju slijepog Stanka, a Stanko objasnio svoja iskustva. Zajedno su svima praktično predstavili načine vođenja slijepih i slabovidnih osoba što im je bilo osobito zanimljivo i bilo je dosta pitanja.
Vjerujemo da su ih motivirali za novu aktivnost jer su na kraju članovi Udruge slijepih izrazili želju za prvim planinarskim izletom kojeg će ostvariti tijekom ove godine. Vjerujemo da će im se dopasti i da će inkluzivno planinarenje oživjeti i u njihovim redovima!
(SV)