NA MOHOKOSU, subota 12. 4. 2025.

U veseloj atmosferi i u društvu najmlađih planinara iz vrtića Selnički zvončići, skupina Delfinići i vrtića Maslačak, skupina Suncokreti, a u organizaciji PD Bundek, prehodali smo dionicu Međimurskog planinarskog puta i popeli se na najviši vrh Međimurja (Mohokos, 344 m). Prošli oko 5 km, u društvu roditelja i teta iz vrtića. Na kraju smo imali potragu za uskšnjim pisanicama, najmlađi su primili diplomu za svoj novi planinarski uspjeh pa se svi lijepo zabavili na Seoskom domaćinstvu Turk u Vučetincu…
Predivan proljetni dan i savršeno druženje! Do nekog novog susreta, sretno! (EL, SV)

 

Info za Veliku planinu, 13. 4. 2025.

Na Veliku planinu se ide, ali jednim autobusom pa svi koji su ispod crte, nažalost, ne mogu. Nismo uspjeli naći drugi bus, vele svi autobusni prijevoznici da su zauzeti. Uglavnom, ide se jednim autobusom, a svi koji su u mogućnosti (a koji su ispod crte) mogu ići svojim vozilom… ili se pridružiti planinarima iz Lendave koji organiziraju isti izlet na Uskrsni ponedjeljak.

Hvala na razumijevanju.

Za Riegersburg i Bad Blumau, 27. 4. rezerviran je i drugi bus (da ne bismo ostali bez autobusa).

Imamo pet novih markacista

Na Ravnoj gori je 22. i 23. ožujka održan Tečaj za markaciste SZ Hrvatske na kojem je sudjelovalo i pet naših članova koji su uspješno tečaj i završili. Čestitke svima: Karolini Ščavničar, Ivici Cmrečnjaku, Damiru Telebuhu, Krunoslavu Tarandeku, Alenu Oreškiju. Dobrodošli u klub markacista!!!😀

 

Ftičeki i Bregeci na Kalniku, 22. 3. 2025.

U subotu 22. 3. dvije su skupine Dječje planinarske škole pohodile Kalnik. Na 7.zubu bila im je pripremljena vježba pa smo se jako dobro trebali organizirati. OŠ Belica je pod vodstvom Ane i Sonje stigla busom do planinarskog doma pa se popela do vrha. Na sedmom zubu dočekao ih je Renato sa svojom ekipom: Ivicom, Ružicom, Damirom i Renatom. Imali su mogućnost sa zapada se popeti na 7. zub pa se južnom stranom spustiti dolje. Damir im je prezentirao feratu, Renato dao glavne upute, Ivica osiguravao, a Ružica i Renata su im pomagale oko opreme. Vrlo uigrana i vrlo brzo uhodana ekipa. Renato ih je dočekivao na vrhu i lagano abseilom spuštao niz stijenu. Uzbuđenju nije bilo kraja!

“Ftičeki” su nakon penjanja krenuli na kružnu Poučnu stazu oko Kalnika kako bi vježbu prepustili drugoj skupini iz OŠ Nedelišće.

Malim planinarima “Bregeci” iz  OŠ Nedelišće, pod vodstvom Zlatka, Janje i Dejana, avantura je započela nešto kasnije iz Ljubeščice, prolaskom kroz kamenolom, neasfaltiranom cestom uz potok, sve do Kapelice Majke Božje Hrušovske. Nastavili su makadamom pa šumskom stazom koja ih  je dovela do planinarskog doma na Kalniku. Tamo su napravili kratki odmor, pričekali da OŠ Belica odradi vježbu,  napunili baterije i krenuli prema vrhu i na vježbu. Kod repetitora ih je dočekala ista uhodana ekipa. Najhrabriji (a bilo ih je dosta) okušali su se u penjanju i spuštanju niz stijenu. Dan je bio sve bolji pa su na vrhu prizori bili fantastični – pucao je pogled na čitavu okolicu, planine, ravnice i šume.

Pri povratku su obje skupine planinara obišle gradinu Veliki Kalnik, smještenu na stjenovitom grebenu, gdje su još jednom zastali, udahnuli svjež zrak i upili prizore koji ostavljaju bez daha.

Zahvaljujemo učiteljici Ivani i učiteljici Danijeli koje vode naše male planinare, bravo za sve vodiče i asistente koji su sudjelovali u ovoj hvalevrijednoj i odlično organiziranoj vježbi.

Bravo za nas velike, a posebno male planinare!

Puno je truda uloženo u ovakve vježbe, a zahvalnost možemo razabrati u njihovim dojmovima: “Djeca su bila oduševljena, nešto što će pamtiti… mnogi su pitali hoće li na sljedećem izletu moći opet penjati…neki bi odmah u penjačku školu. Stvarno su imali priliku isprobati svašta – penjanje, spuštanje po stijeni, ali i prelazak premo srušenih stabala, potoka, blata, stijena.”

Pri povratku u autobusima organizirali smo im mali kviz o važnim zanimljivostima Kalnika, s promotivnim nagradama.

Ispunjen dan, lijepo druženje, osmijesi na licu… Nagrada za sve!

Planinarski pozdrav svima i vidimo se na sljedećoj avanturi! (JN, SV)

 

 

Mrzli vrh – otkazivanje izleta, 23. 3. 2025.

Nažalost, vrh nas i ove godine ne želi pod svoje okrilje. Zbog izuzetno loše vremenske prognoze primorani smo otkazati izlet s nadom da ćemo ga opet pokušati realizirati iduće godine. Vjerujemo da će za izlet na Veliku planinu  (koja bi u vrijeme naše organizacije izleta trebala biti “rascvjetana” šafranima ) biti bolji uvjeti i naklonjeno vrijeme. Hvala na razumijevanju.

Da idemo danas – snijeg, ali predivan dan… a za nedjelju kiša…. Baš nam je žao!

   

 

 

 

 

Slijepi Feručo svojim optimizmom osvaja planinarske vrhove, ali i srca planinara

Feručo Lazarić, Istranin iz Svetvinčenta, rođen 1955. godine planinarenjem se počeo baviti prije dvadesetak godina kada je izgubio vid i bio primoran odustati od mnogih aktivnosti kojima se bavio, naročito skijanja. Nekada je radio u Uljaniku kao konstruktor-projektant, a zatim je otvorio pizzeriju. Usto, dvadeset je godina svirao bas gitaru i pjevao po plesnjacima u Rovinju, Umagu i Poreču. O Lazarićevu planinarskom žaru svjedoče i njegove članske iskaznice lokalnog Planinarskog društva Glas Istre, planinarskih društava Karlovac i Medveščak. Nakon osvojenog Olimpa, Triglava, Musale (najvišeg vrha Balkana u Bugarskoj) i južnih Karpata u Rumunjskoj, odlučio je prehodati najdulju long trail stazu u Hrvatskoj, Via Adriaticu. Svoja planinarska iskustva, svoj nevidljivi svijet pun slika i pjesme pretočio je u knjige “Planinarenje na slijepo” i “Na drugi način lijepo”, a u pripremi je i treća nesumnjivo jednako domišljatog naslova.
U CZK „Rudar“ u petak 14. ožujka 2025. Feručo je publici ispričao svoju nevjerojatnu priču o svojim počecima planinarenja, do mnogih osvojenih europskih vrhova, prohodanoj Via Adriatici pa sve do zavidnih planinarskih pothvata po afričkom Kilimanjaru, poznatom himalajskom treku oko Annapurne, po Peruu, ali i turističkim putovanjima po Tajlandu i Indiji. Kad je izgubio vid, umjesto da se preda, odlučio je promijeniti sebe i svoj pogled na svijet, pretvarajući hendikep u prednost i tako svom snagom i upornosti promijeniti svoj život. Danas, kao slijep, planinari, putuje, piše knjige i susreće ljude koje možda nikada ne bi sreo pa vrlo duhovito objašnjava o svim benefitima koje mu je sljepoća donijela.
Feručo nije bio prvi put u Murskom Središću, sa svojom pratnjom redovito dolazi na Vincekov pohod, a prošle je godine sudjelovao i na susretu OSI u sklopu projekta „S osmijehom u planine“ na tradicionalnom „Urbanovom pohodu“ na kojem su sudjelovali i neki drugi planinari s posebnim potrebama. S našim Zlatkom Mihocekom prohodao je nekoliko dionica Via Adriatice, često se u planinarenju druži s našim Stankom. Njihova su prijateljstva ostavila neizbrisiv trag i druženja koja se iz godine u godinu upotpunjuju i osnažuju.
Budući da je Feručo i glazbenik, uz pratnju gitare otpjevao je i dvije pjesme kojima je često upotpunjavao svoja planinarska druženja.
Njegov je moto „Život je lijep i kad si slijep“ važna poruka svima da život ima smisla i kad imaš neki hendikep, da čovjek može pronaći sreću i dijeliti je s drugima. „Sva moja planinarenja doživljavam sluhom, pod stopalima znam koji je teren, diram stabla. Kada čujem potok, to mi je fantastično. Meni su bitni šumovi. U prirodi su to ptičice, potok, zvuk ljuljanja grana na vjetru, životinje. Ne mogu doživjeti vidik na vrhu – tu nagradu zašto planinari idu do vrha. Nemam taj pogled. Ali meni to nije važno. Meni je osjećaj da sam savladao sve te prepreke, trijumfalan. To je moj izvor zadovoljstva. I onda o tome napišem putopis.“
Želimo mu još mnogo, mnogo lijepih planinarskih ciljeva, veselih druženja uz gitaru, puno zdravlja i snage na svakom koraku! Sretno, Feručo!!! (SV)