Dok nas prži nesnosna ljetna vrućina, mi, Bundeki, pronašli smo savršeno osvježenje u srcu Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Na Zavižanu nas je dočekalo ugodnih 18°C uz lagani povjetarac – idealni uvjeti za planinarenje.Zajedno smo se popeli na vrh Velike Kose, nakon čega se naša grupa podijelila u dvije ekipe:Veći dio grupe krenuo je atraktivnom, tehnički zahtjevnijom stazom prema vrhu Balinovac. Uspon je bio izazovan, ali nagrađen prekrasnim krajolikom. Staza nas je dalje vodila kroz Velebitski botanički vrt do vrha Veliki Zavižan. Tamo nas je čekao poseban trenutak: Sandi je od kolegica dobio mafin kolač sa sviječicom jer mu je rođendan baš tog dana obilježen na samom vrhu, uz veličanstven pogled na Kvarner i otoke. Posebno iznenađenje bio je i Damir, koji je otišao u izvidnicu (ili bolje rečeno – otrčao!) i vrh osvojio za nevjerojatnih 16 minuta, dok je službeno vrijeme uspona na Veliki Zavižan 40 minuta.Manji dio grupe odlučio se za opušteniju varijantu i šetnju čuvenom Premužićevom stazom, uživajući u lakšem terenu i pogledima.Na kraju smo se obje ekipe susrele na dogovorenom mjestu, gotovo u minutu točno. Hvala svima na odličnoj atmosferi, trudu i druženju koje je, uz rođendansko slavlje, ovaj izlet učinilo nezaboravnim! DG
U petak 18.ožujka u sklopu putopisno-planinarskih predavanja ugostili smo organizatore „Highlander Velebit“, jedinstvenog događaja na Velebitu. Igor Mlinarević je sa svojom mlađom ekipom, Ivanom i Šimom, predstavio organizaciju avanture koja iz godine u godinu okuplja sve više sudionika. To je dugometražna staza, sastoji se od tri kategorije, najduža staza je od 100-ak km i vodi kroz samo srce Velebita, obuhvaćajući predivne velebitske dionice NP Sjeverni Velebit i NP Paklenice te Parka prirode Velebit. U pet dana sudionici prolaze kroz nevjerojatne krajolike, doživljavaju nezaboravna iskustva i susrete, hvataju vidike koji ih ne ostavljaju ravnodušnima.
Organizatori su pričali o samoj inicijativi, o organizaciji, a pridružili su im se i ambasadori HV, obitelj koja je krenula u tu pustolovinu od samog početka organizacije. Brojni su posjetitelji bili vrlo zainteresirani, postavljali raznorazna pitanja i tako dobili još širu sliku samog događaja u kojem mogu sudjelovati već ove godine u kolovozu, a k tome i s 10% popusta. Zahvaljujemo se Centru za posjetitelje Med dvema vodami koji su ovaj put bili suorganizatori predavanja te se nadamo da smo barem nekog potaknuli da se ohrabri i krene na višednevnu velebitsku turu u sklopu organizacije Higlender Velebit.
Foto galerije sa pohoda po Bosni i Hercegovini možete pogledati ako na glavnom izborniku kliknete na Foto galerije i zatim na link za određenu galeriju. Imate linkove na Sonjine i Costine fotke.
Foto galerije možete otvoriti i klikom na fotografije ispod! Uživajte.
Još se nisu slegli osjećaji, jer postoje oni dani kad se baš sve slegne i posloži na svoje mjesto i sve ispadne najsavršenije što je moglo biti. Nakon tjedan dana živciranja i strepnje oko vremena, snijega, vjetra, uvjeta na cesti, došao je i taj dan da krenemo na Učku. Plan je bio napraviti kružnu turu PD Poklon – Vojak – Mala Učka – Babino sklonište – PD Poklon. No zbog vremenskih uvjeta nisam baš bio siguran hoćemo li to i ostvariti. Na kraju je sve ispalo bolje od planova. Kod PD Poklon dočekali su nas naši dragi prijatelj iz PD Elektroistra Pula i počastili nas dobrodošlicom kakva se samo može poželjeti uz aperitive raznih vrsta, boja i oblika… Veliko hvala i pročelniku stanice vodiča Istra – Saši Kardinaru koji nas je vodio cijelim putem. Na vrhu Vojak naši domaćini su pripremili topli čaj i kavu a susreli smo se i sa prijateljima iz HPD MiV Varaždin koji su baš u to vrijeme stizali na vrh. Nakon zajedničke fotografije ispod kule na Vojaku spustili smo se na sedlo, malo odmorili i tu su se naši putevi razdvajali. Jedna grupa vratila se okolnim putem na PD Poklon a druga grupa nastavila je put prema Maloj Učki, pa prema Babinom skloništu i natrag na PD Pokon. Ukupno smo prošli 15 km hodanja i 800 metara uspona, većinom po svježem neugaženom snijegu ali bilo je jednostavno savršeno, uživali smo u svakom koraku… Čak nije bilo ni vjetra previše na vrhu, temperatura je bila idealna pa smo neki hodali i u kratkim rukavima… Na Poklonu je uslijedio tužan rastanak sa našim prijateljima iz Pule uz obećanje da se vidimo prvom prilikom na nekom novom druženju…
Uspon na Ivanščicu sa učenicima OŠ Mursko Središće, njihovim učiteljicama, nekim roditeljima i prijateljima. Krenuli smo od Žganog vina preko izvora Mrzljak sve do vrha Ivanščice, usput pročitali sve dijelove priče o Ivančici i Ahatu, ljubavi, planinama, prirodi i legendama toga kraja. Nakon kratke pauze i okrijepe spustili smo se natrag do Prigorca preko Prekrižja… Dan je bio predivan i mislim da smo svi skupa jako uživali i ostvarili još jedan pohod najmlađim planinarima za pamćenje… (Kliknite na sliku ispod da bi otvorili foto galerija izleta.)
