Još se nisu slegli osjećaji, jer postoje oni dani kad se baš sve slegne i posloži na svoje mjesto i sve ispadne najsavršenije što je moglo biti. Nakon tjedan dana živciranja i strepnje oko vremena, snijega, vjetra, uvjeta na cesti, došao je i taj dan da krenemo na Učku. Plan je bio napraviti kružnu turu PD Poklon – Vojak – Mala Učka – Babino sklonište – PD Poklon. No zbog vremenskih uvjeta nisam baš bio siguran hoćemo li to i ostvariti. Na kraju je sve ispalo bolje od planova. Kod PD Poklon dočekali su nas naši dragi prijatelj iz PD Elektroistra Pula i počastili nas dobrodošlicom kakva se samo može poželjeti uz aperitive raznih vrsta, boja i oblika… Veliko hvala i pročelniku stanice vodiča Istra – Saši Kardinaru koji nas je vodio cijelim putem. Na vrhu Vojak naši domaćini su pripremili topli čaj i kavu a susreli smo se i sa prijateljima iz HPD MiV Varaždin koji su baš u to vrijeme stizali na vrh. Nakon zajedničke fotografije ispod kule na Vojaku spustili smo se na sedlo, malo odmorili i tu su se naši putevi razdvajali. Jedna grupa vratila se okolnim putem na PD Poklon a druga grupa nastavila je put prema Maloj Učki, pa prema Babinom skloništu i natrag na PD Pokon. Ukupno smo prošli 15 km hodanja i 800 metara uspona, većinom po svježem neugaženom snijegu ali bilo je jednostavno savršeno, uživali smo u svakom koraku… Čak nije bilo ni vjetra previše na vrhu, temperatura je bila idealna pa smo neki hodali i u kratkim rukavima… Na Poklonu je uslijedio tužan rastanak sa našim prijateljima iz Pule uz obećanje da se vidimo prvom prilikom na nekom novom druženju…
Dubravko Balent – Costa