Mrzli vrh – otkazivanje izleta, 23. 3. 2025.

Nažalost, vrh nas i ove godine ne želi pod svoje okrilje. Zbog izuzetno loše vremenske prognoze primorani smo otkazati izlet s nadom da ćemo ga opet pokušati realizirati iduće godine. Vjerujemo da će za izlet na Veliku planinu  (koja bi u vrijeme naše organizacije izleta trebala biti “rascvjetana” šafranima ) biti bolji uvjeti i naklonjeno vrijeme. Hvala na razumijevanju.

Da idemo danas – snijeg, ali predivan dan… a za nedjelju kiša…. Baš nam je žao!

   

 

 

 

 

Slijepi Feručo svojim optimizmom osvaja planinarske vrhove, ali i srca planinara

Feručo Lazarić, Istranin iz Svetvinčenta, rođen 1955. godine planinarenjem se počeo baviti prije dvadesetak godina kada je izgubio vid i bio primoran odustati od mnogih aktivnosti kojima se bavio, naročito skijanja. Nekada je radio u Uljaniku kao konstruktor-projektant, a zatim je otvorio pizzeriju. Usto, dvadeset je godina svirao bas gitaru i pjevao po plesnjacima u Rovinju, Umagu i Poreču. O Lazarićevu planinarskom žaru svjedoče i njegove članske iskaznice lokalnog Planinarskog društva Glas Istre, planinarskih društava Karlovac i Medveščak. Nakon osvojenog Olimpa, Triglava, Musale (najvišeg vrha Balkana u Bugarskoj) i južnih Karpata u Rumunjskoj, odlučio je prehodati najdulju long trail stazu u Hrvatskoj, Via Adriaticu. Svoja planinarska iskustva, svoj nevidljivi svijet pun slika i pjesme pretočio je u knjige “Planinarenje na slijepo” i “Na drugi način lijepo”, a u pripremi je i treća nesumnjivo jednako domišljatog naslova.
U CZK „Rudar“ u petak 14. ožujka 2025. Feručo je publici ispričao svoju nevjerojatnu priču o svojim počecima planinarenja, do mnogih osvojenih europskih vrhova, prohodanoj Via Adriatici pa sve do zavidnih planinarskih pothvata po afričkom Kilimanjaru, poznatom himalajskom treku oko Annapurne, po Peruu, ali i turističkim putovanjima po Tajlandu i Indiji. Kad je izgubio vid, umjesto da se preda, odlučio je promijeniti sebe i svoj pogled na svijet, pretvarajući hendikep u prednost i tako svom snagom i upornosti promijeniti svoj život. Danas, kao slijep, planinari, putuje, piše knjige i susreće ljude koje možda nikada ne bi sreo pa vrlo duhovito objašnjava o svim benefitima koje mu je sljepoća donijela.
Feručo nije bio prvi put u Murskom Središću, sa svojom pratnjom redovito dolazi na Vincekov pohod, a prošle je godine sudjelovao i na susretu OSI u sklopu projekta „S osmijehom u planine“ na tradicionalnom „Urbanovom pohodu“ na kojem su sudjelovali i neki drugi planinari s posebnim potrebama. S našim Zlatkom Mihocekom prohodao je nekoliko dionica Via Adriatice, često se u planinarenju druži s našim Stankom. Njihova su prijateljstva ostavila neizbrisiv trag i druženja koja se iz godine u godinu upotpunjuju i osnažuju.
Budući da je Feručo i glazbenik, uz pratnju gitare otpjevao je i dvije pjesme kojima je često upotpunjavao svoja planinarska druženja.
Njegov je moto „Život je lijep i kad si slijep“ važna poruka svima da život ima smisla i kad imaš neki hendikep, da čovjek može pronaći sreću i dijeliti je s drugima. „Sva moja planinarenja doživljavam sluhom, pod stopalima znam koji je teren, diram stabla. Kada čujem potok, to mi je fantastično. Meni su bitni šumovi. U prirodi su to ptičice, potok, zvuk ljuljanja grana na vjetru, životinje. Ne mogu doživjeti vidik na vrhu – tu nagradu zašto planinari idu do vrha. Nemam taj pogled. Ali meni to nije važno. Meni je osjećaj da sam savladao sve te prepreke, trijumfalan. To je moj izvor zadovoljstva. I onda o tome napišem putopis.“
Želimo mu još mnogo, mnogo lijepih planinarskih ciljeva, veselih druženja uz gitaru, puno zdravlja i snage na svakom koraku! Sretno, Feručo!!! (SV)

Zbogom, dragi naš Tomislave

Planine me zovu i ja moram ići…

Tomislav je živio život punim plućima, s pogledom uvijek usmjerenim prema visinama i novim izazovima. Bio je strastveni planinar, zaljubljenik u planine i prirodu, čovjek koji je svojim vedrim duhom, snagom i osmijehom nadahnjivao sve oko sebe. Uvijek spreman pomoći, podržati i ohrabriti, ostavio je neizbrisiv trag među svima koji su ga poznavali.

Na svom usponu na Triglav, planini koju je toliko volio, dogodila se nesreća u kojoj nas je prerano napustio. Otišao je visoko, onako kako je i živio – s ljubavlju prema planinama, hrabro i s vjerom u ljepotu svakog koraka.

Dok naše misli i srca prate njega i njegovu obitelj, vjerujemo da nas sada čuva s tih velikih visina, kao što je uvijek čuvao i pratio svoje prijatelje na svakom usponu.

Tomislave, hvala ti na svakom osmijehu, svakoj riječi podrške i svakom koraku koji si s nama podijelio. Ostat ćeš zauvijek dio svakog našeg pohoda, svake staze i svakog pogleda prema vrhu.

Neka ti je mirno nebo, prijatelju naš!

(JN)

Posljednji oproštaj od Tomislava Čičmaka održat će se u četvrtak, 13. ožujka u 14.40 sati u Zagrebu na Mirogoju (Krematorij). Bundekovo izaslanstvo ići će organizirano, u slučaju da još netko želi ići, slobodno se javite Renatu ili Sonji.

 

Tužna vijest

Danas, 8.3. 2025. u ranim jutarnjim satima podno Triglava na Tominškovoj poti  stradao je tridesetogodišnjak (T.Č.),  penjački partner našeg člana (I.T.). Na visini od oko 1800 m poskliznuo se i pao duboko u provaliju. Iako su imali svu potrebnu opremu, ipak su zimski uvjeti bili mnogo izazovniji od očekivanog. Njegovim roditeljima, bratu, rođacima  i prijateljima izražavamo iskrenu sućut. (Više informacija naknadno – hvala na razumijevanju.)

https://www.vecernji.hr/vijesti/nova-tragedija-u-sloveniji-na-podrucju-triglava-poginuo-mladi-hrvatski-planinar-1844002

Održana izvještajna Godišnja skupština, 7. 3. 2025.

U petak, 7. ožujka 2025., u Hlapičini u Društvenom domu održana je izvještajna skupština PD Bundek, na kojoj su osim članova Bundeka nazočili i brojni gosti i uzvanici. Prisustvovalo je više od 60-ak članova i gostiju.
Članovi i gosti bili su informirani o prošlogodišnjem radu, financijskom poslovanju, ali i o planovima za tekuću godinu. Ove godine u ožujku kreće i 8. Opća planinarska škola. Podijelile su se iskaznice i značke markacistima. Krunoslav Tarandek primio je nagradu za Najplaninara u 2024. godini, a nagrade su dobili i obilaznici Hrvatske planinarske obilaznice koji su primili priznanja HPS-a za poseban doprinos hrvatskom planinarstvu.
Nakon svečanog dijela druženje smo nastavili u vrlo ugodnoj, opuštenoj i pozitivnoj atmosferi uz organiziranu okrepu kuhara Kristijana i njegove ekipe, te uz prefine kolače naših vrijednih članica dok su naši članovi muške ekipe podijelili svim prisutnim ženama ruže povodom nadolazećeg Dana žena.
Hvala svima na odazivu i podršci!
Veselimo se novim druženjima i zajedničkim avanturama.
Siguran korak i pustolovan duh neka vas vodi u planine i u istraživanju prirodnih ljepota!
Vaši Bundeki (KŠ)

Život je lijep i kad si slijep

JOŠ JEDNO PREDAVANJE, 14. 3. 2025.
Imat ćemo još jedno predavanje u CZK “Rudar” jer nismo mogli odbiti tu priliku. Dolazi nam dugogodišnji planinarski prijatelj iz Istre koji je slijep, a veliki motivator i pozitivac, čovjek čije ime govori sve o njemu: čvrst, izdržljiv… Feručo je mnogo planinario s našim slijepim Stankom, a Zlatko Mihocek vodio ga nekoliko dionica Via Adriatice. Feručo nam ima što predstaviti – planinarenje na tri kontinenta.

Uspon na Denali – u carstvu bjeline, hladnoće i predivnih vidika do kraja svijeta

Franjo Kmet, profesionalni gorski i školovani planinarski vodič u okviru brenda i programa Mountain-fit, voditelj planinarskih škola te jesenskih i zimskih planinarskih tečajeva, organizator brojnih uspona i trekinga po cijelom svijetu,  u CZK „Rudar“ u utorak, 4. ožujka 2025. ispričao nam je svoju jedinstvenu priču o usponu na Denali, najviši vrh Sjeverne Amerike,  visok 6194 m i nalazi se u srcu Aljaske.

Denali je tehnički relativno nezahtjevan najviši vrh jednog kontinenta, ali sam dostup, hladnoća i klimatski uvjeti te problemi oko prijenosa opreme i logistike čine taj vrh vrlo izazovnim i respektabilnim.

Kao team lieder s mnogo iskustva, Franjo je s još osmero penjača (većina je bila i na najvišem vrhu svijeta)  uspio u 15 dana dovesti svoju grupu na snježni vrh Denalija i sigurno ih spustiti do ishodišnog logora otkuda su se avionom prebacili u civilizaciju.

Franjo je o usponu pričao s gledišta organizatora i svima otvorio oči o zahtjevnosti organizacije jedne takve ekspedicije, a prezentaciju je upotpunio edukativnim informacijama o hormonima užitaka, genu koji potiče istraživački duh kod čovjeka. Izuzetno zanimljivi videomaterijal uživio je vizure Aljaske pa se svatko od posjetitelja osjećao dijelom ekipe, dijelom njihovih poteškoća, težine hodanja, radosti u ostvarenom cilju.

Franjo Kmet je izuzetan vodič, ali i osoba koja svoj rad zna podijeliti i predstaviti zainteresiranim planinarima, a u utorak je u CZK bilo jako puno takvih. Želimo mu još puno uspješnih ekspedicija, puno posla u kojem Franjo zna uživati. Mi  ćemo čekati da nam opet dođe i predstavi djela svog uravnoteženog dopaminskog perioda i hormona serotonina, oksitocina i endorfina (sreće, uživanja i blaženstva)… naravno uz puno zdravlja. Sretno, Franjo! (SV)

  

 

Od Nice do Peklenice, predavanje o biciklističkoj avanturi

Kad cesta zove, oni se odazovu; Robert, Saša i Mihael ispričali su nam ovaj petak u punoj dvorani CZK “Rudar” o svojoj novoj biciklističkoj avanturi od Nice do Peklenice.

Predavanje su na samom početku najavili s uvodnom biciklističkom pričom Roberta i supruge Draženke o turi iz Bukurešta preko Rumunjske, Bugarske, Grčke do Izmira na azijskom dijelu Turske. Cijelih 1100 km u 14 dana. Inspirirani prirodnim ljepotama Bugarske, vrlo pozitivnim doticajem s lokalnim stanovništvom, drugim biciklistima koje su susreli na turi, a posebno tradicijom, različitim kulturama i starim običajima probudili su nostalgiju i zahvalnost na trenutku, na sjećanja i život u neka sporija vremena.
Nakon vrlo zanimljive uvodne priče, slijedilo je preko tisuću kilometara osmodnevne avanture biciklima, sada već uigrane i iskusne ekipe. Robert, Saša, Mihael i Miroslav, ovaj put vodili ili točnije vozili su nas kroz galeriju fotografija i kratke video snimke s predivne Azurne obale kroz Francusku, Monako, Italiju, Sloveniju sve do Međimurja.
Nica, Monte Carlo, San Remo…Genova, Verona, Vicenza, Treviso…Ljubljana, samo su neki od gradova koje su prošli do svojeg cilja i veselog dočeka s dragim ljudima u Peklenici.
Kroz svoje zajedničko druženje i doživljaje na turi uživali su u bogatoj gastronomskoj ponudi, izuzetno raznolikoj turi kroz prirodne krajolike i ambijente. Proživljene emocije i anegdote naučile su ih i obogatile novim iskustvima uz jedno pauziranje zbog bolest tijekom ture, ali i osnažile zajednički vedri duh koji ih je uspješno doveo sve zajedno kroz sve izazove na putu do njihovih domova.
Kao i s ostalih tura, i s ovog putovanja nose puno, puno lijepih trenutaka i životnih uspomena sa susretima s biciklistima iz cijelog svijeta, lokalnim ljudima, do vlasnika smještaja…uzduž cijele ture.
Na samom kraju predavanja dečki su nam najavili novi biciklistički plan za ovu godinu – višednevno putovanje od Banje Luke do Crne gore, što znači da smo im već uputili i novu pozivnicu za pustolovinu koja je tek pred njima, a koja će zasigurno biti zanimljiva i za gledanje i slušanje.
Veselimo se idućem susretu s našim dečkima, s međimurskim šarmom i vrlo simpatičnim humorom, da nam ispričaj nove poučne anegdote.
Dečki, sretno i dalje u svim vožnjama, neka vas bicikli nagrade zanimljivim iskustvima i vizurama!(KŠ)

Od Nice do Peklenice – biciklistički doživljaji naših domačih dečki

Znate da im je lakše cijeli dan tjerati bicikl, nego javno predstaviti svoje bicikliranje… Upravo zato su vrlo duhoviti, veseli, posebni!  Bila bi šteta propustiti priliku da iz prve ruke čujemo dogodovštine koje su ih prošle godine snašle na biciklističkoj turi po Azurnoj obali pa sve do Peklenice.  Znate da će biti vrlo zanimljivo i zabavno -njihovi dosadašnji nastupi sami su po sebi pozivnica da im se pridružimo i podržimo ih svojim dolaskom. Vjerujemo da će biciklistička večer biti posebno zadovoljstvo! Vidimo se!