U nedjelju smo proveli predivan vjetrovit dan na Poštaku. Jaka ekipa od preko 50 sudionika uputila se hrabro prkoseći naletima bure na drugi po visini vrh Ličke Plješivice. Šume su se njihale, livade češljale, a sivobijele stijene Poštaka bile su nam sve bliže. Napravili smo kratku pauzu kod kamene galerije, poslikali se s Marsovcem i ostalim kamenim likovima te se većina uputila dalje do vrha. Čak je bilo i kratkotrajnih zaklona od vjetra, ali vrh nam je bio toliko pod naletom bure da smo se brzinski nakratko poslikali i brzo se spustili u zaklon 20-ak metara od vrha. Istim putem, s predivnim dalekim ličkim vizurama spustili smo se natrag do Željezničke postaje Zrmanja u Otriću otkud smo oko 16 sati krenuli prema Međimurju. Čestitke svima, a posebno onima koji su prvi put u planini doživjeli impozantnu snagu vjetra!
Od početka je ‘krivac’ – u ovom slučaju, rijeka Reka, koja kod sela Škocjan nestaje u utrobi zemlje, odnosno u Škocjanskim jamama te nastavlja svoj tok sve do Italije. Upravo ona je glavni adut zbog koje se 50 planinara Bundeka zaputilo u posjet Škocjanskim jamama u susjednoj nam Sloveniji. Odmah na početku nas je dočekala vodička koja nas je vodila kroz najveći podzemni kanjon na svijetu dugačak oko 3,5 kilometara. Raskoš kojeg je smo vidjeli u dijelu špilje zove se Šumeća jama te Hankejev kanal uz ogromnu dvoranu te u samoj dvorani rijeka Reka bučno prevrće kamenje i pravi male vodopade. Kada smo izašli iz Škocjanskih jama i napravili nekoliko fotografija, nastavili smo put stazom po strmoj visokoj litici, a ispod sebe vidjeli rijeku Reku gdje ulazi u podzemlje. Škocjanske jame su nas ODUŠEVILE i ponosni smo na naše male planinare koji su uživali te pratili kartu da se ne izgubimo . A svu ljepotu kako smo uživali pogledajte na slikicama.
2. dan:Pariževačka glavica jama Mamet i Vilinski kukovi
Vrijeme je bilo fantastično, a odlični i uigranu ekipu činilo je 12- ero članova koji su uživali u prredivnim velebitskim pejzažima, nekima koji i nisu previše popularni. Hvala vodičima Draženu i Josipu, hvala obitelji Hrešć na izuzetnom gostoprimstvu, a hvala i Ivici koji nas je sigurno dovezao do destinacija i na kraju doma. SV
Zajednicki izlet HPD Medimurje i PD Bundek (vodiči Silvo Dania & Sunčica) sve skupa 9 feratašica i ferataša)
3 nezavisne ferate Anna Klettersteig (300 m C/D), Johann Klettersteig (700 m D/E) i Schulter Klettersteig (250 m B). — na lokaciji Dachstein Gletscher 2996m.
U srpnju kad je ovaj izlet bio prvobitno planiran vrijeme nije bilo nimalo naklonjeno. Ovaj put smo imali srece, ali ne u potpunosti. Na ledenjaku, zadnjoj dionici naseg puta, pogorsalo se vrijeme i uz opasnost od grmljavinskog nevremena, teska srca smo odlucili odustati. Odluka je bila teska, ali prava jer taman kad smo dosli do zicare pocela je kisa. Ponekad je hrabrost i odustati na vrijeme. No, najtezi dio smo uspjesno otpenjali, osmijesi i radost na fotkama govore sve, a cuda i ljepota kojom smo bili okruzeni ponovno nas podsjecaju na to koliko smo sretni sto mozemo hodati, penjati, skakati i uzivati u svakom od ovih trenutaka. SG
Oko 80 sudionika, od čega 4 OSI sa svojom pratnjom i dosta dječice. Predivno druženje, bujni zeleni bregi, dan kao stvoren za šetnju prirodom. Hvala svima koji su pomogli u organizaciji, svima koji su ispekli kolače, vodičima i pomagačima. Hvala obitelji Bartolić na gostoprimstvu, a posebna hvala našem Zlatku Mihoceku Torpedu koji je okupio osobe s invaliditetom – Mladena, Sanju, Stanka, Feruča i njihovu pratnju.
20- ak djece s učiteljicom i voditeljicom družine Ivanom te članovima Marijom, Zoranom i Mirjanom posjetilo je Park prirode Papuk i uživalo u proljetnim šumskim aplikacijama. Predivan dan iskoristili su za turu do Češljakovačkog visa (825 mnv), a nakon odmora i povratka do PD Jankovac obišli su i Skakavac. Čim su završili s hodanjem, počela je padati kiša pa je dodatno zadovoljstvo što se dan iskoristio na najbolji način – u hodanju, druženju i uživanju u proljeću!
Relativno lagan zimski dvatisućak privukao nas je kako bismo otvorili prvu pravu zimsku turu. Odlično vrijeme, bez oblačka, ne prehladno, tura ne prezahtjevna, odlična ekipa i pun pogodak! 11 je “veličanstvenih” brazdilo bijelom strmom stazom prema osunčanim mjestima s kojih su pogledi ostavljali bez daha. I za neka dva sata stigli smo do vrha, grijali se na suncu, uživali u vidicima i druženju s “očakom”. Renato je s jednom ekipicom krenuo na Mali Draški vrh do kojeg su se relativno brzo uspeli i tako u jednom dahu bili na dva zimska dvatisućaka. Nakon dužeg odmora na vrhu spustili smo se prema Pokljuki, pričekali “jaču” ekipu te se sretno vratili u Međimurje. Zimska tura za preporku!!!
Predivan, pravi zimski, hladan i vjetrovit dan s dalekim vidicima. Nas pedesetak započelo je šetnju centrom Tapolce (ovaj put bez ulaza u podzemno jezero), kratkim obilaskom Devecera ( iz busa) te usponom na vrh Somlò, 431 mnv, poseban vinski breg s izuzetnim sortama grožđa i autohtonim vinogradima na ostacima vulkanskog tla. Napravili smo kružnu turu od 8 km, obišli vidikovac na vrhu i stari grad, a pri silasku posjetili jednu privatnu vinariju i isprobali nekoliko vrsta vina, od kojih su najpoznatiji po “ovčjem repu”, “lipovom listu” i šiponu. Nakon pravog zimskog duha bilo je ugodno sjesti u topli autobus. Usput smo se provozali kroz Sumeg i Hevis i oko 19 sati vratili se u Međimurje.
U nedjelju 12. 11. 2023. okupili smo se u Svetom Urbanu kako bismo obišli stazu oko Urbana ( preko Rimščaka, Gorščice, Stanetinca, Malog i Velikog Kozlovčaka do Bartolićeve kleti). Oko 8.5 km staze kroz šumu, preko livada, po makadamu, malo i po asfaltu, s degustacijom vina kod obitelji Medenjak prošli smo za nekih 3.5 sata. Jutro je bilo prohladno, s mrazom, ali se kasnije sunce potrudilo ugrijati naše brege pa se martinjski obred kod obitelji Bartolić mogao pratiti na ugodnoj temperaturi. Meštri Josip i Kruno obavili su martinjske litanije, a svi smo skupa nazdravili mladome vinu. Pali je pripremio šnicle, bilo je različitih salata tako da nitko nije mogao ostati gladan. Za „brdo“ kolača zahvaljujemo vrijednim članicama koje su nas opet razveselile svojim slatkim delicijama. Osmijesi na licu govore da je Edo osmislio odličnu turu, primjerenu jesenskom datumu, očekivanim uvjetima nakon obilne kiše, velikoj skupini, turu koja je bila nova, nepregažena i zato vrlo zanimljiva svima. Predivni jesenski valovi bližih brežuljaka, plavetnilo Ivanščice i Ravne gore, daleki vrhovi snježnih planina nagradili su nas pogledima od kojih nam je zastao dah. Uz odlično društvo (oko 110 sudionika), dobre domaćine Bartoliće… bio je to još jedan ispunjen dan u lijepim našim međimurskim bregima!(SV)
U nedjelju 29. 10. 2023. bili smo organizatori Pohoda sjećanja, pohoda kojim se prisjećamo svih preminulih međimurskih planinara. Uz članove HPD Međimurje, pristigli su i članovi PK Ekstrem pa je lijepim međimurskim bregima od Sv. Jurja na Bregu preko Frkanovca, Matulovog grunta, Munđarovog brega hodala oko 150 planinara. Kod kapelice sv. Vida u Frkanovcu zapalili smo svijeću za sve planinare i minutom šutnje im odali počast, a zatim smo se svi zajedno pofotkali kako bismo ovjekovječili lijep zajednički trenutak. Na Munđarovom bregu organizirali smo stajanku s raznim delicijama, od kolača, jabuka, kobasica, ali i degustirali odlično Palašekovo vino. Sunce nas je grijalo pa se moglo i sjediti na zemlji i uživati u jesenskim ljepotama. Oko 13 sati vratili smo se na startnu poziciju pa nam je za oko 10 km kružne staze bilo potrebno oko 4,5 sata hodanja. Zahvaljujemo se Edi Lukmanu koji nam je trasirao ovu stazui pomogao u vođenju; hvala svim vodičima koji su pripomogli u organizaciji, hvala ekipi koja je pripremala sve za stajanku, a hvala i svim članicama koje su ispekle i donijele kolače. SV
