Subotnje jutro započelo je pomalo neobično za planinare. Umjesto uobičajenog polaska autobusom ili osobnim automobilima, ovoga smo puta krenuli – vlakom. 14. 3. 2026. čak 55 Bundeka iz Međimurja rano ujutro stiglo je do Ljutomera, odakle je započela naša mala željeznička avantura prema Laškom.
Vožnja vlakom brzo nas je uvela u opušteno raspoloženje. Moglo se prošetati kroz vagone, popričati s prijateljima, razmijeniti planinarske priče, a atmosfera je od početka bila vesela i puna očekivanja. U Laško smo stigli spremni za hodanje, a dan je bio kao stvoren za planinarenje.
Oko osam sati krenuli smo polaganim tempom prema Domu na Šmohoru. No, kao i uvijek kad su u blizini zanimljivi vrhovi, mnogi su odlučili da se pravi planinarski dan ne može zamisliti bez još jednog izazova – uspona na Malič. Taj se dio puta pokazao prilično zahtjevnim. Uska i strma staza, prekrivena suhim lišćem, na mjestima je bila vrlo skliska pa je trebalo hodati oprezno i pomagati jedni drugima. No upravo su takvi trenuci ono što planinarske izlete čini posebnima.
Na kraju se sav trud isplatio. Grebenskim smo putem stigli na vrh Malič, a pogled koji se otvarao prema Laškom i okolnim brežuljcima nagradio je svaki napor. Šumom su nas pratili i prvi znakovi proljeća – nježni cvjetovi koji su poput šarenih aplikacija ukrašavali šumsko tlo i dodatno uljepšavali put.
U Domu na Šmohoru zadržali smo se dobra dva sata. Dok je vani lagano sipila kišica, u toplini doma nastavilo se veselo druženje, uz razgovore, planove i prepričavanje dojmova s puta. Kada smo krenuli natrag prema dolini, vrijeme se opet poigralo s nama – kiša je prestala, a kroz oblake se povremeno pojavljivalo i sunce.
U Laškom smo imali još nekoliko sati za šetnju gradom, kavu ili jednostavno uživanje u opuštenoj atmosferi nakon planinarenja. Oko 19 sati ponovno smo se ukrcali na vlak prema Ljutomeru, a zatim automobilima nastavili prema našem Međimurju, gdje smo oko 21 sat stigli svojim kućama – umorni, ali zadovoljni.
Jedno je sigurno – prvi Bundekov planinarski izlet vlakom bio je pun pogodak. Vožnja je ugodna, opuštena i drugačija od uobičajenih putovanja na izlete. A kad se tome doda dobra, složna i uvijek raspoložena Bundekova ekipa, rezultat je dan koji će se još dugo prepričavati. Bravo za sve, a posebno za najmlađe: Anu, Olju i Vidu. (SV)
