Mrzli vrh – otkazivanje izleta, 23. 3. 2025.

Nažalost, vrh nas i ove godine ne želi pod svoje okrilje. Zbog izuzetno loše vremenske prognoze primorani smo otkazati izlet s nadom da ćemo ga opet pokušati realizirati iduće godine. Vjerujemo da će za izlet na Veliku planinu  (koja bi u vrijeme naše organizacije izleta trebala biti “rascvjetana” šafranima ) biti bolji uvjeti i naklonjeno vrijeme. Hvala na razumijevanju.

Da idemo danas – snijeg, ali predivan dan… a za nedjelju kiša…. Baš nam je žao!

   

 

 

 

 

Slijepi Feručo svojim optimizmom osvaja planinarske vrhove, ali i srca planinara

Feručo Lazarić, Istranin iz Svetvinčenta, rođen 1955. godine planinarenjem se počeo baviti prije dvadesetak godina kada je izgubio vid i bio primoran odustati od mnogih aktivnosti kojima se bavio, naročito skijanja. Nekada je radio u Uljaniku kao konstruktor-projektant, a zatim je otvorio pizzeriju. Usto, dvadeset je godina svirao bas gitaru i pjevao po plesnjacima u Rovinju, Umagu i Poreču. O Lazarićevu planinarskom žaru svjedoče i njegove članske iskaznice lokalnog Planinarskog društva Glas Istre, planinarskih društava Karlovac i Medveščak. Nakon osvojenog Olimpa, Triglava, Musale (najvišeg vrha Balkana u Bugarskoj) i južnih Karpata u Rumunjskoj, odlučio je prehodati najdulju long trail stazu u Hrvatskoj, Via Adriaticu. Svoja planinarska iskustva, svoj nevidljivi svijet pun slika i pjesme pretočio je u knjige “Planinarenje na slijepo” i “Na drugi način lijepo”, a u pripremi je i treća nesumnjivo jednako domišljatog naslova.
U CZK „Rudar“ u petak 14. ožujka 2025. Feručo je publici ispričao svoju nevjerojatnu priču o svojim počecima planinarenja, do mnogih osvojenih europskih vrhova, prohodanoj Via Adriatici pa sve do zavidnih planinarskih pothvata po afričkom Kilimanjaru, poznatom himalajskom treku oko Annapurne, po Peruu, ali i turističkim putovanjima po Tajlandu i Indiji. Kad je izgubio vid, umjesto da se preda, odlučio je promijeniti sebe i svoj pogled na svijet, pretvarajući hendikep u prednost i tako svom snagom i upornosti promijeniti svoj život. Danas, kao slijep, planinari, putuje, piše knjige i susreće ljude koje možda nikada ne bi sreo pa vrlo duhovito objašnjava o svim benefitima koje mu je sljepoća donijela.
Feručo nije bio prvi put u Murskom Središću, sa svojom pratnjom redovito dolazi na Vincekov pohod, a prošle je godine sudjelovao i na susretu OSI u sklopu projekta „S osmijehom u planine“ na tradicionalnom „Urbanovom pohodu“ na kojem su sudjelovali i neki drugi planinari s posebnim potrebama. S našim Zlatkom Mihocekom prohodao je nekoliko dionica Via Adriatice, često se u planinarenju druži s našim Stankom. Njihova su prijateljstva ostavila neizbrisiv trag i druženja koja se iz godine u godinu upotpunjuju i osnažuju.
Budući da je Feručo i glazbenik, uz pratnju gitare otpjevao je i dvije pjesme kojima je često upotpunjavao svoja planinarska druženja.
Njegov je moto „Život je lijep i kad si slijep“ važna poruka svima da život ima smisla i kad imaš neki hendikep, da čovjek može pronaći sreću i dijeliti je s drugima. „Sva moja planinarenja doživljavam sluhom, pod stopalima znam koji je teren, diram stabla. Kada čujem potok, to mi je fantastično. Meni su bitni šumovi. U prirodi su to ptičice, potok, zvuk ljuljanja grana na vjetru, životinje. Ne mogu doživjeti vidik na vrhu – tu nagradu zašto planinari idu do vrha. Nemam taj pogled. Ali meni to nije važno. Meni je osjećaj da sam savladao sve te prepreke, trijumfalan. To je moj izvor zadovoljstva. I onda o tome napišem putopis.“
Želimo mu još mnogo, mnogo lijepih planinarskih ciljeva, veselih druženja uz gitaru, puno zdravlja i snage na svakom koraku! Sretno, Feručo!!! (SV)

Zbogom, dragi naš Tomislave

Planine me zovu i ja moram ići…

Tomislav je živio život punim plućima, s pogledom uvijek usmjerenim prema visinama i novim izazovima. Bio je strastveni planinar, zaljubljenik u planine i prirodu, čovjek koji je svojim vedrim duhom, snagom i osmijehom nadahnjivao sve oko sebe. Uvijek spreman pomoći, podržati i ohrabriti, ostavio je neizbrisiv trag među svima koji su ga poznavali.

Na svom usponu na Triglav, planini koju je toliko volio, dogodila se nesreća u kojoj nas je prerano napustio. Otišao je visoko, onako kako je i živio – s ljubavlju prema planinama, hrabro i s vjerom u ljepotu svakog koraka.

Dok naše misli i srca prate njega i njegovu obitelj, vjerujemo da nas sada čuva s tih velikih visina, kao što je uvijek čuvao i pratio svoje prijatelje na svakom usponu.

Tomislave, hvala ti na svakom osmijehu, svakoj riječi podrške i svakom koraku koji si s nama podijelio. Ostat ćeš zauvijek dio svakog našeg pohoda, svake staze i svakog pogleda prema vrhu.

Neka ti je mirno nebo, prijatelju naš!

(JN)

Posljednji oproštaj od Tomislava Čičmaka održat će se u četvrtak, 13. ožujka u 14.40 sati u Zagrebu na Mirogoju (Krematorij). Bundekovo izaslanstvo ići će organizirano, u slučaju da još netko želi ići, slobodno se javite Renatu ili Sonji.

 

MAJICE, KAPE, TRAKE i dr. – info

Stigle su nove majice, kape, trake, buffovi, metalne šalice i metalne bočice. Možete ih nabaviti u prostoriji PD Bundek, četvrtkom od 17 do 19 sati (do kraja ožujka 2025., a nakon toga po dogovoru). Cijene – majica – 6 EUR-a, kapa – 7 EUR-a, traka – 6 EUR-a, buff – 4 EUR-a, metalna šalica – 7 EUR-a i metalna bočica – 8 EUR-a.  

Tužna vijest

Danas, 8.3. 2025. u ranim jutarnjim satima podno Triglava na Tominškovoj poti  stradao je tridesetogodišnjak (T.Č.),  penjački partner našeg člana (I.T.). Na visini od oko 1800 m poskliznuo se i pao duboko u provaliju. Iako su imali svu potrebnu opremu, ipak su zimski uvjeti bili mnogo izazovniji od očekivanog. Njegovim roditeljima, bratu, rođacima  i prijateljima izražavamo iskrenu sućut. (Više informacija naknadno – hvala na razumijevanju.)

https://www.vecernji.hr/vijesti/nova-tragedija-u-sloveniji-na-podrucju-triglava-poginuo-mladi-hrvatski-planinar-1844002

Održana izvještajna Godišnja skupština, 7. 3. 2025.

U petak, 7. ožujka 2025., u Hlapičini u Društvenom domu održana je izvještajna skupština PD Bundek, na kojoj su osim članova Bundeka nazočili i brojni gosti i uzvanici. Prisustvovalo je više od 60-ak članova i gostiju.
Članovi i gosti bili su informirani o prošlogodišnjem radu, financijskom poslovanju, ali i o planovima za tekuću godinu. Ove godine u ožujku kreće i 8. Opća planinarska škola. Podijelile su se iskaznice i značke markacistima. Krunoslav Tarandek primio je nagradu za Najplaninara u 2024. godini, a nagrade su dobili i obilaznici Hrvatske planinarske obilaznice koji su primili priznanja HPS-a za poseban doprinos hrvatskom planinarstvu.
Nakon svečanog dijela druženje smo nastavili u vrlo ugodnoj, opuštenoj i pozitivnoj atmosferi uz organiziranu okrepu kuhara Kristijana i njegove ekipe, te uz prefine kolače naših vrijednih članica dok su naši članovi muške ekipe podijelili svim prisutnim ženama ruže povodom nadolazećeg Dana žena.
Hvala svima na odazivu i podršci!
Veselimo se novim druženjima i zajedničkim avanturama.
Siguran korak i pustolovan duh neka vas vodi u planine i u istraživanju prirodnih ljepota!
Vaši Bundeki (KŠ)

Život je lijep i kad si slijep

JOŠ JEDNO PREDAVANJE, 14. 3. 2025.
Imat ćemo još jedno predavanje u CZK “Rudar” jer nismo mogli odbiti tu priliku. Dolazi nam dugogodišnji planinarski prijatelj iz Istre koji je slijep, a veliki motivator i pozitivac, čovjek čije ime govori sve o njemu: čvrst, izdržljiv… Feručo je mnogo planinario s našim slijepim Stankom, a Zlatko Mihocek vodio ga nekoliko dionica Via Adriatice. Feručo nam ima što predstaviti – planinarenje na tri kontinenta.

Uspon na Denali – u carstvu bjeline, hladnoće i predivnih vidika do kraja svijeta

Franjo Kmet, profesionalni gorski i školovani planinarski vodič u okviru brenda i programa Mountain-fit, voditelj planinarskih škola te jesenskih i zimskih planinarskih tečajeva, organizator brojnih uspona i trekinga po cijelom svijetu,  u CZK „Rudar“ u utorak, 4. ožujka 2025. ispričao nam je svoju jedinstvenu priču o usponu na Denali, najviši vrh Sjeverne Amerike,  visok 6194 m i nalazi se u srcu Aljaske.

Denali je tehnički relativno nezahtjevan najviši vrh jednog kontinenta, ali sam dostup, hladnoća i klimatski uvjeti te problemi oko prijenosa opreme i logistike čine taj vrh vrlo izazovnim i respektabilnim.

Kao team lieder s mnogo iskustva, Franjo je s još osmero penjača (većina je bila i na najvišem vrhu svijeta)  uspio u 15 dana dovesti svoju grupu na snježni vrh Denalija i sigurno ih spustiti do ishodišnog logora otkuda su se avionom prebacili u civilizaciju.

Franjo je o usponu pričao s gledišta organizatora i svima otvorio oči o zahtjevnosti organizacije jedne takve ekspedicije, a prezentaciju je upotpunio edukativnim informacijama o hormonima užitaka, genu koji potiče istraživački duh kod čovjeka. Izuzetno zanimljivi videomaterijal uživio je vizure Aljaske pa se svatko od posjetitelja osjećao dijelom ekipe, dijelom njihovih poteškoća, težine hodanja, radosti u ostvarenom cilju.

Franjo Kmet je izuzetan vodič, ali i osoba koja svoj rad zna podijeliti i predstaviti zainteresiranim planinarima, a u utorak je u CZK bilo jako puno takvih. Želimo mu još puno uspješnih ekspedicija, puno posla u kojem Franjo zna uživati. Mi  ćemo čekati da nam opet dođe i predstavi djela svog uravnoteženog dopaminskog perioda i hormona serotonina, oksitocina i endorfina (sreće, uživanja i blaženstva)… naravno uz puno zdravlja. Sretno, Franjo! (SV)

  

 

Od Nice do Peklenice, predavanje o biciklističkoj avanturi

Kad cesta zove, oni se odazovu; Robert, Saša i Mihael ispričali su nam ovaj petak u punoj dvorani CZK “Rudar” o svojoj novoj biciklističkoj avanturi od Nice do Peklenice.

Predavanje su na samom početku najavili s uvodnom biciklističkom pričom Roberta i supruge Draženke o turi iz Bukurešta preko Rumunjske, Bugarske, Grčke do Izmira na azijskom dijelu Turske. Cijelih 1100 km u 14 dana. Inspirirani prirodnim ljepotama Bugarske, vrlo pozitivnim doticajem s lokalnim stanovništvom, drugim biciklistima koje su susreli na turi, a posebno tradicijom, različitim kulturama i starim običajima probudili su nostalgiju i zahvalnost na trenutku, na sjećanja i život u neka sporija vremena.
Nakon vrlo zanimljive uvodne priče, slijedilo je preko tisuću kilometara osmodnevne avanture biciklima, sada već uigrane i iskusne ekipe. Robert, Saša, Mihael i Miroslav, ovaj put vodili ili točnije vozili su nas kroz galeriju fotografija i kratke video snimke s predivne Azurne obale kroz Francusku, Monako, Italiju, Sloveniju sve do Međimurja.
Nica, Monte Carlo, San Remo…Genova, Verona, Vicenza, Treviso…Ljubljana, samo su neki od gradova koje su prošli do svojeg cilja i veselog dočeka s dragim ljudima u Peklenici.
Kroz svoje zajedničko druženje i doživljaje na turi uživali su u bogatoj gastronomskoj ponudi, izuzetno raznolikoj turi kroz prirodne krajolike i ambijente. Proživljene emocije i anegdote naučile su ih i obogatile novim iskustvima uz jedno pauziranje zbog bolest tijekom ture, ali i osnažile zajednički vedri duh koji ih je uspješno doveo sve zajedno kroz sve izazove na putu do njihovih domova.
Kao i s ostalih tura, i s ovog putovanja nose puno, puno lijepih trenutaka i životnih uspomena sa susretima s biciklistima iz cijelog svijeta, lokalnim ljudima, do vlasnika smještaja…uzduž cijele ture.
Na samom kraju predavanja dečki su nam najavili novi biciklistički plan za ovu godinu – višednevno putovanje od Banje Luke do Crne gore, što znači da smo im već uputili i novu pozivnicu za pustolovinu koja je tek pred njima, a koja će zasigurno biti zanimljiva i za gledanje i slušanje.
Veselimo se idućem susretu s našim dečkima, s međimurskim šarmom i vrlo simpatičnim humorom, da nam ispričaj nove poučne anegdote.
Dečki, sretno i dalje u svim vožnjama, neka vas bicikli nagrade zanimljivim iskustvima i vizurama!(KŠ)