Planinarska družina “Ftičeki” djeluje 10-ak godina i vrlo su aktivni. Iako se generacije učenika izmjenjuju, voditeljica Ivana Pavlic ostaje i s puno entuzijazma ih vodi i motivira. Ove godine s njima smo započeli Dječju planinarsku školu koja će potrajati sve do svibnja. U četvrtak 7. 11. vodička Sonja je u njihovoj školi održala predavanje o planinarenju i planinarstvu, a već u subotu smo zajedno krenuli na dionicu Međimurskog planinarskog puta od Ksajpe do Mohokosa. 50-ak sudinika, učenika i vodiča te ostalih pomagača – članova Društva – prkosilo je jutarnjoj magli i tmurnoći te svojom živahnošću i pozitivom uljepšalo druženje na jesenjoj stazi koja vodi vrlo razigranim i zanimljivim predjelima koji, ovaj put, nisu ponudili daleke vidike i ljepotu koju inače pružaju za lijepa vremena. Na Mohokosu su se poslikali, udarili se pečat u svoj Mali planinarski dnevnik te se ukrcali na autobus koji ih je vratio do škole. Uskoro im slijedi novo predavanje.
U subotu, 26. 10. Bundekovi su vodiči vodili dvije skupine mladih planinara dijelom Štrigovske kružne staze. Najprije je krenula novoosnovana Planinarska družina “Bregeci” iz OŠ Nedelišće, na čelu s Mladenom, Anom, Dejanom i Karolinom, a pod voditeljskom palicom učiteljice Danijele. Veseli nas što su se uključile i druge učiteljice, ali i roditelji, što je unatoč maglovitom jutru atmosfera bila vesela, a dojmovi izuzetno pozitivni.
Oko pola 10 krenuli si i vrtićanci – predškolci iz DV “Selnički zvončići” s voditeljicom Krunoslavom, a pod budnom pratnjom vodiča Zlatka, Sonje, Tomislava i Janje. Oni su hodali od centra Štrigove sve do Mađerkinog brega. Svi su bez problema savladali dva brežuljka, a da su imali i dodatne energije svjedoči nogometna igra na samom bregu, ali i jurnjavu po loptu koja im je odjurila u dol. Bravo za učiteljice, odgajateljice, za roditelje koji su subotnje jutro iskoristili na najbolji mogući način – boravkom u prirodi. Čestitamo i svim vodičima koji su vrlo profesionalno i sigurno obje skupine doveli do cilja.
I 13 Bundekovih članova sudjelovalo je svačanosti povodom 150 godina organiziranog planinarstva koja se održala u Kazalištu “Kerempuh” u Zagrebu 15. 10. 2024. Priređen je atraktivan glazbeno-scenski program kao i tri kratka videozapisa o hrvatskom planinarstvu.
U popodnevnim satima iskoristivši lijepo vrijeme brzinskim dogovorom krenuli smo u markranje pojedinih dijelova Štrigovske kružne staze, dio ispod Mađerkinog brega i dionicu od Urbana do Rimščaka. Kao i uvijek, predivni naši bregi ponudili su nam fantastične vidike, lijepe motive, a uz uživanje, učinili smo i nešto korisno. Bravo za našeg najmlađeg “pripravnika” – Rino je pomagao baki Ranki i dedi Zorku i usput ponavljao Prirodu… u prirodi.
U utorak 8. 10. 2024. na poziv tete Krunoslave gostovali smo u starijoj vrtićkoj skupini Delfinići u vrtiću u Selnici. Vesela skupina dječice u interaktivnoj je radionici učila o planinarenju, opremi, biljnom i životinjskom svijetu u planinskoj prirodi, o zaštiti prirode i ekološkoj etici i tako smo pripremili temelj za prvi planinarski izlet koji ćemo uskoro zajedno i ostvariti. U radionici je aktivno sudjelovao i naš vrtićki član Ven koji je baki Sonji pomogao da svojim vršnjacima što zornije predstavi način pripreme za planinarski izlet. Na kraju smo sve mališane počastili slatkišima. (SV)
Odlična ekipa od 50-ak planinara nedjelju je provela u Samoborskom gorju. Vrijeme je izdržalo, čas oblaci, magla, puno vlage, dosta blata. Ali uz dobro druženje, sve je bilo savršeno. Nakon 5 sati laganog hodanja sa stankama, spustili smo se u Poljanice gdje nas je dočekao autobus. U Samoboru smo se počastili kremšnitama, a nagradilo nas je i sunce i plavetno nebo. Svi sretni i zadovoljni, bez kestena, ali s puno lijepih doživljaja vratili smo se u Međimurje.
U nedjelju smo proveli predivan vjetrovit dan na Poštaku. Jaka ekipa od preko 50 sudionika uputila se hrabro prkoseći naletima bure na drugi po visini vrh Ličke Plješivice. Šume su se njihale, livade češljale, a sivobijele stijene Poštaka bile su nam sve bliže. Napravili smo kratku pauzu kod kamene galerije, poslikali se s Marsovcem i ostalim kamenim likovima te se većina uputila dalje do vrha. Čak je bilo i kratkotrajnih zaklona od vjetra, ali vrh nam je bio toliko pod naletom bure da smo se brzinski nakratko poslikali i brzo se spustili u zaklon 20-ak metara od vrha. Istim putem, s predivnim dalekim ličkim vizurama spustili smo se natrag do Željezničke postaje Zrmanja u Otriću otkud smo oko 16 sati krenuli prema Međimurju. Čestitke svima, a posebno onima koji su prvi put u planini doživjeli impozantnu snagu vjetra!
