Iako se činilo da je radi mehaničkih poteškoća (najprije kombi, a ubrzo i jedan auto) izlet predodređen da ne uspije, ipak je na kraju sve dobro završilo, planiranu turu je pohodilo devetoro Bundekovaca i svi su se složili da je ovo bio odličan izlet za sjećanje.
Vrijeme je bilo vrhunsko, za poželjeti, ista je takva bila i ekipa hodača.
U subotu ujutro iz Murskog Središća, krenuli smo prema PD Orlove stine. Nakon 5-6 sati vožnje s peripetijama, stigli smo u dom, na brzinu ostavili stvari i krenuli prema vrhu Svilaje, kružnom stazom preko Badnji uz povratak Šumskim putem. Staza nije bila teška za hodanje, izmjenjivali su se različiti tereni a na vrhu su nas dočekali prekrasni pogledi i naravno kavica koju nam je skuhao naš Torpedo. Po povratku smo obišli i vidikovac Orlove stine, te se nakratko susreli s mladim poskokićem (kojeg srećom, od brzine kojom je projurio pored nas, nismo niti stigli pravo primijetiti).
Iduće jutro spakirali smo stvari i krenuli prema Čikoli, gdje smo penjući feratu kružno obišli kanjon Čikole i pri tome bili nagrađeni šumom vode i predivnim fotkama.
Za kraj, po povratku kući, Majstorskom smo se cestom dovezli do početne točke na stazi do Tulovih greda. Svi oni koji su već obišli ovaj vrh, a pogotovo oni koji nisu, ostali su bez daha od veličanstvenosti i neobičnosti koja krasi Tulove grede. Uz red hodanja, red penjanja, red slikanja pratilo nas je puno smijeha i veselja.
U kasnim nedjeljnim noćnim satima, uz kišu koja nas je pratila po putu, vratili smo se kući prepuna srca.
Vodičku ekipu činili su: Sunčana Glavina i Romeo Kanižaj.
