Dva dana na Velebitu

Predobar dvodnevni izlet po vrletima Velebita sa članovima PD Bundek. Odlična ekipa, nas devetero, krenuli smo natovareni ruksacima teškima od 15 do 20 kg iz zaseoka Bristovac prema Tatekovom skloništu, koje nam je bilo baza za ovo dvodnevno tumaranje ovim dijelom južnog Velebita.

Prognoze su govorile kako će za vikend temperature popustiti, ali mi to nismo previše osjetili na sebi. Znoj je tekao u potocima. Opskrbili smo se svaki sa 6-7 litara tekućine, što vode, što izotonika, računajući da kod Tatekovog skloništa izvor nije presušio kako bismo se mogli nadopuniti za kasnije i za povratak u dolinu. Također nam je bio plan prenoćiti u šatorima ako bi možda bila gužva u skloništu. Tako smo, uz dodatnu težinu koju nam je predstavljala voda, još dodatno povećali težinu ruksaka šatorima, karimatima i ostalom opremom. Nekima je ovo iz grupe bio prvi ovakav izazov i na kraju su bili prezadovoljni s onim što su iskusili u ova dva dana.

Po dolasku do skloništa prva zadaća bila je provjera izvora vode, što nas je na trenutak obeshrabrilo jer nismo mogli povući vodu kroz pumpu. Ovakva situacija promijenila bi i sam plan izleta, pogotovo jer je u knjizi dan ranije bilo zapisano kako nema vode u izvoru. Ali mi se nismo predavali dok napokon nismo uspjeli potegnuti vodu. Tako da je update od 09.08.2026. – kod Tatekovog skloništa kod Stapa vode ima.

Nakon kraćeg odmora ostavljamo višak opreme u skloništu te samo s ruksacima u kojima je bila jedino voda krećemo prema Stapu i Stapini, gdje radimo foto-session, diveći se prizoru, pa nastavljamo prema Kamenoj galeriji, kod koje neki dolaze na svoje i potpuno se pune novom energijom koju su dobili prolazeći kroz labirinte oštrih stijena, spuštajući se u njih preko užadi, sajli i ljestvi. Tko to nije doživio, mora definitivno, isplati se.

Po povratku u sklonište, promatrajući zadnje zrake sunca kako zalaze iza vrhova, odlučujemo prenociti u šatorima. Radimo brzo postavljanje šatora, oni iskusniji pomažu onima malo manje iskusnima tako da uspijevamo još za dana postaviti naš mali logor za bivakiranje kroz noć. Slijedi brza večera, tko je već što iskombinirao, malo razgovora, pa povlačenje u šatore na zasluženi odmor. Ipak, dan je bio ispunjen do kraja.

Ustajemo jako rano, slijedi rani doručak i krećemo prema današnjem cilju ovog vikend-izleta, a to je vrh Debeli kuk, s kojeg se protežu odlični vidici na sve strane. Na vrhu zajednička fotografija te spuštanje do skloništa, spremanje stvari i malo lakši, ali u još težim uvjetima, sunce je od rano pripreklo, krećemo prema našoj točki polazišta u zaseoku Bristovac. Sunce je toliko žarilo da ne znaš je li bolje žari od gore za glavu ili od užarene stijene za stopala.

Do našeg kombija dolazimo u točno zamišljeno vrijeme, jako sretni i umorni. Prije odlaska otišli smo se pokloniti na grob našeg Tateka, koji nam je omogućio da svi možemo posjećivati ova posebna mjesta po Velebitu.

Za kraj se okupamo u moru Starigrada-Paklenice i onako ispunjeni vraćamo se doma u večernjim satima.

Foto i tekst: Nenad Puškadija

  

Author: Janja Novak