Krenuli smo iz tmurnog i kišnog Međimurja prema Nacionalnom parku Risnjak u nadi da će nas dočekati donekle pogodno vrijeme za planinarenje. Put nas je vodio prema skijalištu Platak, našoj polaznoj točki, gdje nas je odmah dočekala bura. No, čim smo krenuli prema vrhu Risnjaka i ušli u šumu, bura je jednostavno nestala. Kao da je netko pritisnuo prekidač. Nastala je tišina. Miris, šum, mir.
Staza kroz Nacionalni park Risnjak bila je prava avantura – krivudala je gore-dolje, lijevo-desno, bez ikakve milosti za noge. No, svaki se metar isplatio. Krošnje drveća stvarale su pravu jesensku simfoniju – zelena, žuta, narančasta, crvena – sve isprepleteno u jedno. Nevjerojatno!
Kad nam se vrh prvi put ukazao, bio je u oblaku. Skriven. No, kako smo se približavali, oblak je jednostavno bježao pred nama, kao da nam je namjerno htio osloboditi mjesto.
Stigli smo do Schlosserova doma, uslijedila je kratka okrjepa i pravac na vrh. Oblak je pobjegao pred Bundekima i odjednom… otvorilo se vedro nebo. Pukli su pogledi prema Snježniku, Tuhobiću, Kapeli, Cresu, Krku, Lošinju i Učki. Prekrasan jesenski pogled na šumu ispod nas. Nevjerojatni prizori!
Fotkanje na vrhu, vjetar u kosi i onaj neprocjenjiv osjećaj da stojiš na samom vrhu svijeta.
A na kraju, hvala ekipi Bundeka. Vi sa sobom uvijek nosite smijeh, zezanciju i dobro raspoloženje, i to me jednostavno čini sretnim. Bez vas bi ovo bilo samo obično planinarenje, a s vama je prava avantura.
Ponekad najljepši dani doista krenu iz najtmurnijeg neba.
Dejan.
#Risnjak #NacionalniParkRisnjak #Jesen #Planinarenje #Hrvatska #Priroda #JesenskeBoje #Šetnja #GorskiKotar #Bundek
