Otok Vis sa svojom netaknutom prirodom i kristalno čistim morem pružio je savršenu kulisu za naš planinarski pothvat. S više od stotinu srca punih entuzijazma, krenuli smo u osvajanje njegovih staza, željni novih pogleda i zajedničkih trenutaka.
Ishodište naših ruta bio je Hotel Biševo. Prvi smo dan (1.5. 2025.) popodne krenuli iz pitoreskne Komiže do crkve sv. Blaža, nastavili do Dragodida pa se spustili preko nekadašnje kasarne i blizini skrivenih uvala natrag do hotela. Svaki je korak bio ispunjen predivnim vidicima, miomirisima trava i mora te ljepotom viške prirode u punom cvatu.
Drugi smo dan krenuli na cjelodnevni izlet na Biševo. Naš brodar Pjerino ostavio je na nama dojmljiv trag, fantastičnim vodstvom i zabavom, odličnom klopom i prikazom otoka s morske strane. Oduševili smo se!
Treći dan započeli smo hodati od hotela do crkvice svetoga Duha, najvišeg vrha otoka (do Huma se ne može zbog vojnih objekata). Po relativno vrućem vremenu stigli smo na vrh da bismo se kasnije spustili do Titove špilje i autobusom nastavili do parkirališta za Stinivu, najfotogeničniju plažu na otoku. Zajednički ručak (tko što ima u ruksaku) bio je prava gozba, za oči i nepce. Nekima ni mnogobrojne meduze ni još uvijek hladno more nisu bile prepreka da se okupaju u moru i uživaju u ljetnim aktivnostima.
Posljednji dan, nedjelja 4. 5. 2025., prošli smo od križa ponad Visa do Planinarskog doma sv. Andrija pa se nakon nekog vremena spuštali u samu luku grada Visa.
Bilo je za svakog ponešto, mnogo toga smo prošli (sve isplanirano), doživjeli nezaboravna druženja i ljepote.
Ovaj uspjeh ne bi bio moguć bez nevjerojatne sinergije svih sudionika- njihove motivacije, dobrog raspoloženja, spremnosti na timski rad (dišemo kao jedan), stvaranju atmosfere koja će nam svima ostati u sjećanju. Bili smo srce avanture!
Osim neumornih vodiča, stručnjaka u vođenju ovako velike grupe, posebnu zahvalu zaslužuju i naši poluvodiči, Dejan, Karolina i Janja.
Ovo planinarenje nije bio samo fizički izazov, već i prilika za jačanje veza, stvaranje novih prijateljstava.
Bez obzira što smo na povratku u prometu imali ogromnu gužvu i putovali iz Splita više od devet sati, ništa nam nije moglo umanjiti posebnosti otoka Visa koje smo udisali punim plućima.

Užitak je bio gledati vaša zadovoljna lica. Povezati sve to u jedan doživljaj nezaboravne priče koju bismo često htjeli ponoviti – to je misija vodiča! Vjerujemo da smo u tome uspjeli.
Čestitke svima na još jednom uspješnom prvomajskom izletu.
(SV)

Impozantan dvorac često nam je plijenio pozornost na putu prema Beču, a ovaj smo put uzeli vremena da ga i posjetimo. Stotinjak je planinara pod vodstvom Ede Lukmana krenulo u austrijsku Štajersku. Jedna skupina prohodala je  8 km dugačak Genussenweg i popela se do vrha Riegersburga, dok je „jača“ skupina pod vodstvom Sunčice i Renata odmah jurišala na kamene litice podno zidina i nakon kratke obuke i vježbe prošla feratu do samog vrha.

Nakon obilaska dvorca i duže stanke u otvorenom restoranu dvorca do kojeg su ferataši došli po sajlama, uslijedilo je zajedničko fotografiranje i nastavak puta do Bad Blumaua, točnije do Terma Rogner, unikatnim  zdanjima neobičnih oblika koje potpisuje poznati umjetnik F. Hundertwasser. Uživajući u skladu prirode i proljeća, pejzaža i dalekih vidika,  šećući i obilazeći fantastična zdanja koja nam i nisu tako daleko, povezavši i penjačke izazove, ovaj vrlo raznolik i osebujan izlet mnogima će ostati u trajnom sjećanju.

Budući da je u tom sastavu bila većina školaraca OPŠ, mnogima je to bio prvi susret s feratom pa im čestitamo na uspjehu. Damiru K. čestitke što je upravo na toj ferati isprobao i prošao najteži detalj  ferate –  F težinu. Bravo i za one koji su prvi put bili s nama, nadamo se da ne i posljednji put!

Vodiči izleta (Edo, Sonja, Sunčica, Renato i pomagači Karolina i Dejan) vjeruju da su većini ispunili njihova očekivanja i vesele se nekim novim druženjima na planinarskim izletima.

SV