Otok Lastovo zamjenjuje niz slikovitih perifraza kao npr. Otok kristalnih zvijezda, Srce Jadrana, Otok u znaku brojke 46 (46 otočića, 46 polja, 46 crkvica) …
Mnogobrojni mamci “izmamili” su 100-ak planinara PD Bundek na nezaboravno planinarenje jednom od najsačuvanijih autohtonih sredina koje se nisu utopile u komercijalizam i konzumerizam turističkih zdanja. Na samom otoku živi oko 800 stanovnika i možete zamisliti koliko smo bili zapaženi kao grupa s dva autobusa.
Četverodnevni odlazak na Lastovo ostavio nam je svega dva planinarska dana budući da je za odlazak i dolazak na taj otok iz Međimurja potrebno i 15 sati putovanja. Udaljen, ali čaroban otok pripada skupini južnodalmatinskih otoka, na pola puta do Italije; okružen sa 46 otočića skupine Lastovnjaci i Vrhovnjaci; prekriven 70% šumom, a od 2007. zahvaljujući podmorju proglašen je Parkom prirode.
Prvi i posljednji dan potrošili smo na dolazak i odlazak, ali smo zato 2 planinarska dana iskoristili do maksimuma. Uz planinarenje ostalo je dovoljno vremena za kupanje i obilazak znamenitosti i otočkih mjesta. U nedjelju 28. 5. krenuli smo na najviši vrh Lastova Hum (Hom), visok 417 m. Ugaženom kamenom stazom, najprije kroz šumovite, a zatim i osunčane predjele stigli smo najprije do napuštene vojarne, a zatim i na sam vrh koji je nudio predivne i daleke vidike. Nakon silaska nastavili smo prema Skrivenoj Luci i svjetioniku Struge koji je izgrađen na 90 m visokoj istoimenoj litici 1839. godine. Uživali smo u dalekim pogledima na otvoreno more. Popodnevno kupanje, šetnje uz Hotel Solitudo u Pasaduru (jedini hotel na otoku), fantastično vrijeme samo su nam dodatno uljepšavali boravak.
U ponedjeljak, 29. 5. krenuli smo na Sozanj, 231 mnv, najatraktivniji vrh s fantastičnim pogledom na Korčulu, Zaklopaticu, Lastovnjake. Mljet, Pelješac… Vrh je mala kamena glavica na koju smo jedva svi stali, ali smo se uspjeli fotografirati i uživati u svim pogledima koje nam je ponudio. Kratko polusatno planinarenje nastavili smo vožnjom do Lastova, jedna grupa pješice cestom, a druga penjući se grebenom i spustivši se direktno u mjesto. Mjesto Lastovo jedino je naselje koje se ne nalazi uz more, srednjovjekovno je naselje bogate prošlosti i kulturnih znamenitosti, amfiteatralnog je oblika s dugom i zanimljivom poviješću. Obiteljske kuće iz 15. i 16. stoljeća krase lastovski “sulari” (terase) i bogato ukrašeni “fumari” (dimnjaci) koji su postali zaštitni znak Lastova. Lastovske skalinade (kamene stepenice) obavijaju staru jezgru te obogaćuju poseban mediteranski ugođaj. Skalinadama smo krenuli do Glavice, vrha iznad Lastova na kojem se ističe Kašćel, stara utvrda u kojoj je danas meteorološka stanica DHMZ-a. Popodne smo iskoristili za kupanje, sunčanje ili pak za popodnevno planinarenjem do najvišeg vrha otoka Prežbe (mostom je povezan s otokom Lastovom). Jurjev vrh visok je 162 m i na kojem i oko kojeg je mnogo vojne ostavštine, objekata, tunela, bunkera… Ponudio nam je predivne poglede na Lastovo i drugim otocima arhipelaga (Mrčara, Vlašnik, Bratin…).
Posljednju večer iskoristili smo za degustaciju međimurskih, ali i autohtonih jela i pića te se družili uz pjesmu i ples.
Ispunili smo svoje planove, doživjeli Lastovo na najljepši mogući način, bilo nas je puno, ali smo svi disali kao jedan. Vodiči su bili Sonja, Lujz i Mladen, trudili su se sve odraditi na zadovoljstvo sviju. Čestitke slijepom Stanku, ali i najmlađima: Ariji, Svenu i Franku. Vjerujemo da će svima ostati u lijepom sjećanju. (SV)
Hvala svima na ustupljenim fotkama!
