Trogodišnji dogovori s Vladekom konačno su se i ostvarili. Imala sam priliku voditi ekipu od četiri dečka po prvi put na Triglav (Vladek, Nikola, Tomislav i Dejan). Budući da je Dejan dijabetičar koji konstantno mora voditi računa o razini šećera, trebali smo biti spremni na češće kratke stanke i više-manje sve prilagođavali njegovim mogućnostima i potrebama.
Krenuli smo iz Krme po slaboj kišici koja nas je čas oblačila u kabanice, čas skidala… nije bilo strašno, ali je bilo klizavo i mokro pa je još više trebalo paziti. Za nekih šest sati stigli smo do Kredarice. Vjetar je puhao i nosio oblake prema Triglavu tako da je odluka pala da se sutradan krene na Triglav jer su prognoze pokazivale sunčano vrijeme. Vjetar je čitavu noć puhao na udare, a ujutro nas je dočekala gusta magla i dalje jak vjetar. Na našim se licima osjetilo razočaranje, ali je dosta ljudi već krenulo prema vrhu pa smo i mi, nadajući se da će se magla raščistiti. Na sebe smo stavili većinu odjeće jer je osjet zbog jakog vjetra bio malo iznad 0. Dečki su se odlično snalazili s opremom i za nekih sat i pol stigli smo na vrh. Mrvicu slabija magla, ali još uvijek nikakvih vidika. Uslijedilo je fotkanje, krštenje, kratki odmor i spuštanje. Trebali smo biti posebno oprezni jer je prema vrhu pristizala rijeka ljudi i stalno se s nekim trebalo mimoilaziti. Ipak, na Malom Triglavu magla nam se smilovala i otvorila nam poglede, najprije na stranu Planike, pa prema vrhu kako bi mogli doživjeti završni uspon na Veliki Triglavu, a zatim i prema Kredarici. Dečki su bili izrazito sretni i euforični jer su konačno mogli vidjeti ljepote koje im ta staza nudi, ali i samu stazu kojom su se penjali prema vrhu. Uslijedio je završni spust do Kredarice, zajedničko fotkanje i kratki odmor te spuštanje istim putem prema dolini Krme. Triglav se u punini ljepote mogao vidjeti tek u kratkim intervalima, a kasnije je na njegov vrh sjeo oblak i prekrio ga. Do svog ishodišta stigli smo oko 16 sati, blago umorni, ali zadovoljni što smo ostvarili zacrtani cilj i mogli uživati u ljepotama kroz koje smo prolazili.
Čestitke
ekipi, posebno Dejanu koji je čitavo vrijeme uspješno balansirao razinu šećera i tako dokazao da se osluškivanjem svoga tijela, dosljednom prehranom i kondicijskom spremnošću može i na jače ture. Hvala dečkima na ukazanom povjerenju i izrazitom uvažavanju, vjerujem da će taj uspon pamtiti do kraja života. (SV)
