Rano jutro započelo je više nego izazovno, upali smo u prometnu gužvu kakvu još nismo doživjeli pa nam je do Delnica trebalo dobra četiri sata. Naoružali smo se strpljenjem pa smo svi jedva čekali izlazak i planinarenje. Srećom, dočekala nas je šuma prema Drgomalju, ali je ponestajalo vjetra te smo svi jedva čekali da se popnemo do neke visine kako bismo grabili svježinu i više zraka. Tek je tu počela uživancija. Osupnula nas je ljepota livada, šume, daleki vidici. Na prvom vrhu Zlatko je skuhao kavu te tako naš pl. standard obogatio barem jednom dodatnom zvjezdicom. Nakon spuštanja autima smo krenuli do mjesta podno Kamenjaka. Bilo je već 15 sati, pripeka – a mi pred sobom imali predivan šumski put čitavo vrijeme u hladovini. Za sat vremena, s mnogim fotostajankama popeli smo se na Kamenjak i ostali zadivljeni pogledima koje nam je pružio. Jedna se ekipa izdvojila i otišla do Malog Kamenjaka, a zajedno smo se ubrzo opet okupili kod auta i krenuli, ne baš gužvatom cestom, do Međimurja. Bio je to izlet za pamćenje: odlična ekipa, dobro druženje, lijepi daleki vidici, vrućine, gužve na cesti… Sve su to čari planinarenja! Na izletu su sudjelovali: Ana, Nevenka, Branko, Bojana, Dejan, Drago, Biba te vodiči Zlatko i Sonja. Bravo za sve! Posebne čestitke Dejanu, članu OSI skupine, dijabetičaru koji uspješno kontrolira i regulira svoj šećer u raznim izazovnim situacijama!

