Mladi planinari “Ftičeki” OŠ Belica na Ravnoj gori

Mladi planinari “Ftičeki” iz Osnovne škole Belica odradili su 14. travnja 2018. i svoj drugi izlet, ovaj put na Ravnu goru.

Na samom početku malo statistike: hodali smo skoro 5 sati, prošli 13,5 kilometara i napravili 555 metara uspona i spuštanja! Bio nas je skoro pun veliki autobus, a osim Bundekovih vodiča (Ivanka i Josip Hrešć, Kruno Petričević i Dubravko Balent), učiteljica (Ivana, Nina, Violeta, Silvija i Anita) i malih planinara, na izletu nam se pridružilo i nekoliko hrabrih roditelja. Nadamo se da će to biti i češće i u još većem broju. Autobus nas je ostavio kod lugarske kuće malo izvan Kamenice, a mi smo krenuli preko Lapornjaka na put prema Filićevom domu. Dan je bio predivan, vrijeme savršeno pa je hod po šumskoj cesti uz lagano žuborenje potoka bio pravi užitak. Uz put smo vidjeli daždevnjaka kojeg mnogi od “malih planinara” nisu imali prilike vidjeti, kao i brojne cvjetne vrste. Nakon nekog vremena sa šumskog puta skrenuli smo na planinarsku stazu i uživali u mirisima cvijeća, cvrkutu ptica i pogledima koji su se sve više otvarali na prelijepe predjele Zagorja i susjedne Slovenije. Mnogo toga smo usput vidjeli, čuli, naučili, ali i obnavljali znanje s prvog izleta. Uz povremene stajanke da bismo popili vodu, vidjeli i čuli nešto zanimljivo, za nešto malo više od 2 sata laganog hoda stigli smo do Filićevog doma. S obzirom na lijepo vrijeme vidik s Balkona kod Filićevog doma bio je savršen, vidjele su se sve planine u okolici: Ivanščica, Medvednica, Strahinjščica, Brezovica, Donačka gora, Boč, kao i zasniježeni vrhovi Kamniško-savinjskih Alpa u pozadini. U domu smo se odmorili, udarili nove žigove u planinarske dnevnike, okrijepili sendvičima i sokovima.Tu  su mladi planinari maksimalno uživali u igri u prirodi u okolici doma. Nakon fotografiranja krenuli smo prema vrhu Ravne gore (680 mnv), usput smo stali na uzletištu paraglajdera gdje smo napravili još nekoliko fotografija s predivnom pozadinom. Razgledali smo vrh i piramidu i spustili se prema kapelici Sveta Tri Kralja. Popeli smo se do doma Pusti duh, razgledali okolicu i krenuli prema Trakošćanu. Na putu je bilo svega,  i pjesme i zezanja,  i nakon dva sata hoda stigli smo do Trakošćana gdje nas je čekao autobus. Za vrijeme cijelog izleta igrali smo nagradne igre s pitanjima i odgovorima i nagrađivali mlade planinare prigodnim planinarskim nagradama.

I nakon cjelodnevnog hodanja energije nije nedostajalo tako da je na povratku prema doma autobusom  odzvanjalo veselje i razmjenjivanje utisaka i dojmova. Svi su bili zadovoljni, odlično smo se proveli pa se  nadamo se da ćemo se još koji put družiti ovako lijepo u planinama.

Alpinistička škola u organizaciji AO PK Vertikal Varaždin – 09.04.2018.

Alpinizam nije samo penjanje. Kroz povijest, u zadnjih 250-ak godina koliko se ta aktivnost razvija, prirodni tijek stvari zapravo je ljude željne sve većih avantura doveo do alpinističkih pothvata. Lajtmotiv priče o razvoju ove aktivnosti zapravo je ona iskonska ljudska želja za avanturom, za odlaskom u nepoznato i za pomicanjem vlastitih granica. Naravno, godine su donijele i razvoj u opremi, načinu savladavanja problema, pa čak i stilu uspona, te su se mnoga koplja polomila oko najsitnijih detalja vezanih za uspone, ali duh je većinom ostao isti – odlazak u “nepoznato”, želja za avanturom, za napredovanjem, i za dugim danima (i noćima) provedenim u prirodi, daleko od svih. Možemo reći da je alpinizam, u svojoj srži, zapravo najviše jedan način života.
 
Varaždinska alpinistička škola postoji od davne 1974. godine. Kroz svoju 44-godišnju povijest iz njenih su redova izašli penjači i alpinisti aktivni ne samo na domaćem terenu već i na više kontinenata, ljudi koji su postigli zapažene rezultate u suhoj stijeni, u zimskim uvjetima, na velikim ekspedicijama i sl., većinom daleko od medijskih napisa i senzacionalnih naslova. Prvenstveni smjerovi u Himalaji, prvi penjački kampovi u Paklenici, pa sve do modernih smjerova u stijenama Maroka i Madagaskara, i najtežih alpskih smjerova u našem susjedstvu, sve su to postignuća (bivših) varaždinskih tečajaca, o kojima ćete više saznati na teorijskom dijelu škole!
 
A ploče, kamini, zajede, pukotine, žljebovi, grape, grebeni, razovi, frendovi, čokovi – e to čeka na vas, buduće tečajce! Tehnike sigurnog kretanja po bilo kakvom terenu u planinama su skup vještina koji je dobrodošao kod gotovo svakog outdoor entuzijasta. Međutim, kretati se sigurno u stijeni je cijeli jedan novi svijet pomagala, sistema i znanja, a i nagrada za uloženi trud je proporcionalno veća!
 
Prema tome, ako ste već proveli određeno vrijeme u brdima i zaželjeli ste se užeta i željeza u ruksaku, ili ste krenuli u dvoranu, najstejači ali to sad treba preseliti i na veliku stijenu, vrijeme je za stisnuti zube! Nitko ne kaže da će biti pretjerano lako – da tražite lako ne biste ni čitali ovaj tekst; ali nakon kojeg sata pristupa smjeru, nakon što se navežete s kolegom na isto uže i krenete prema gore… Nastavak je teško prepričati, pretočiti u riječi taj osjećaj slobode i uskog, hladnog fokusa – zato dođite na Varaždinsku alpinističku školu!
 
(tekst prenesen sa pozivnice AO PK Vertikal Varaždin)